Hajne - liričar

Pjesnik svjetskog bola, ali i raskida sa romantikom. Liričar. U Berlinu je slušao Hegela. Hajnrih Hajne - prvo Hari (1797-1856) piše studiju o istoriji filosofije i religije u Pruskoj, što biva zabranjeno u njegovoj ondašnjoj zemlji pa, prelazi u više slobodarsku Francusku. Svugdje slabo uspijeva da se uklopi u standarde građanskog života, ali nije naročito ni zainteresovan za takvo nešto, koliko može piše za novine i izvještaje o događanjima u Pruskoj na francuskom jeziku. Istinski je buntovnik tog vremena. Studira pravo, filosofiju i književnost. Desilo se da je period od 8 godina morao provesti u krevetu zbog nekakve mišićne slabosti. 

Jedna od najvažnijih njegovih knjiga u njemačkoj književnosti je ,,Njemačka, zimska bajka“, i s političkom konotacijom. U ,,Ranim spisima“ piše o jevrejskoj i hrišćanskoj vjeri, liberalizmu i komunizmu. Bio je prijatelj čak i s Karlom Marksom. Naročito cijeni i jednog od engleskih pjesnika prvaka, Bajrona. 

Zbirka poezije ,,Romanesero“ je duboko filosofska, zatim: Knjiga pjesama, Florentinske noći, Lirski intermeco, politička satira: Ata Trol, putopisi: Slike s putovanja, itd. Njegova je pjesma Azra … Und mein Stamm sind jene Asra, Welche sterben, wenn sie lieben. Jer ima legenda ili mit o tome da u Jemenu ili negdje drugo na Bliskom Istoku postoji drevno pleme pod nazivom Azra - što znači čisto, i djevica. Takođe srodna riječ ,,asir” (asirski) znači nedostižno. Šta je neobično? - pa, ako mladiću iz ovog plemena nije zbog nečeg moguće ostvariti željenu ili nesuđenu ljubav, taj odlazi sam u pustinju ili u rat, jer neće da živi bez ljubavi, priželjkuje smrt. 

Hajne u Francuskoj viđa i posjećuje Humbolta i Vagnera, kao zemljake, zatim Viktora Igoa, Balzaka, i druge. Kaže:

,,Svi ljudi koji nemaju srca su glupi. Jer naše misli ne dolaze iz naših glava, već iz naših srca.”

,,Zločinci često u srcima nose više čovječnosti nego oni hladni, besprjekorni građani s vrlinama, u čijim se bijednim srcima ugasila snaga zla, ali i snaga dobra.”

Umire u Parizu. 

Letindor