Hebrejsko ime za Božansko ,,El” i grčki pojam za suštinu ,,Ousia”, sve to asocira ili nas vodi ka mišljenju o Božanskom postojanju, ali ne tek o Bogu kao o spoljašnjem subjektu već o Božanskom kvalitetu koji je skriveni dio svakog čovjeka, cijelog Svijeta. To ostaje nevidljivo oku čulnom, a navodi na postojanje Prvog i ženskog principa o kojemu govori davna prošlost ili skrivena sadašnjost, a kojeg bi mogla označavati čak i misterija pojma Crne Dame. Zemlja Kananska u koju Stari idu jeste matrijarhalna i ubrzo Bog postaje i tamo muškim.
Koliko je tu riječ i o starohebrejskom Beskraju izvan Drveta Života Tajne nauke, Beskraju ili Bezdanu nazvanom EinSoph, ili pak o starogrčkom pojmu SophEin kao Božanskoj Mudrosti s kojom čovjek može prijateljevati ili može biti ispunjen Njome, al i ne mora.
Iz Prvog ili Jedinice, koja nije broj po Platonu, proizlazi Drugo poput mesijanstva, Onog koji ispunjava kraj vremena, ali u tom kraju nema ništa loše, taj Kairos nakon Tornada je sabiranje u Vječnosti.
Mitsko je i mistično ovo o čemu pričamo no, stvari nam se uvijek sa strane nameću kao prejednostavne pa i nebitne kao takve. Nudi nam se tek borba za egzsitenciju materijalnog pojavnog tijela. Jednog od mnoštva.
Stigošmo do Eleuzinskih misterija, ili još starijih Orfejskog i Dionizijskog kulta. Eleusina je takođe grad u Staroj Grčkoj, 30km od Atine, tad vrlo važno svetilište po održavanim Misterijama, a kasnije grad sa novim imenom - Elefsina. Alef je prvi znak starohebrejskog alfabeta, ili grčko Alfa, stvaralački samoglasnik.
Grčki mistikos je li tajno Vjenčanje zemlje i neba, nježnost, što se takođe označava kasnijim latinskim pojmom okultnog ili tajnog. Crna Žena, Notre Dame ili Naša Majka, Velika Boginja, čije ime nosi i gotska katedrala s šiljcima visoko uzdižućim ka nebu, a čovjek taj prizor doživljava uz svojevrsnu strijepnju, strah od nepoznatog ili pak divljenje prema Božanskim stvarima.
Eleuzinske misterije su bile najznačajnije od svih svetkovina u Staroj Grčkoj, najznačajniji kult, ali i najtajanstveniji uz Ekstatički doživljaji stapanja sa Božanskim u sebi. Ne govorimo danas mnogo o tome kako je toliko mnogo ljudi doživljavalo stanja otkrovljenja tokom završne ceremonije Eleusinskih Misterija. Uzimali smo od Grka manje važne stvari i divili se, a često pogrešno interpretirali i time se programirali lično i društveno. Priča je bila o Besmrtnosti i o ženskom Principu Majke, o čudu rađanja i o tajni umiranja. Postoji drama ovog Putovanja i zahtijeva se hrabrost onog koji putuje ka obali na kojoj sijaju vječne buktinje i slavi Vječni Život. Iskušenja su velika. Tu je i zavjet ćutanja koji možemo naći i u samoj filosofiji koja nije tek pojmovni izraz, a kamo li tek da bi bila intelektualna. Pitagorejska škola je nezaboravna, ali se o njoj tiho priča. Tetrakis. Postojanje je Tajne nauke. Muzika. Odnosi su tonova. Pravila života postoje u prapočelu.
Tu negdje u vezi, prije ili kasnije, postoji orfički i dionizijski kult, muzika i vino. Naravno, ne bukvalno već u prenesenom smislu Nektar su i Ambrozija, Božansko piće i Božanska hrana.
Letindor (www.letindor.blogspot.com)
No comments:
Post a Comment