Sunday 13 October 2019

Prije susreta sa sobom


... il' mnogo Više od tog, uz podvige unutrašnje valja malo promišljanja. U to ime ovo je ,,komplet" literatura prvog i drugog ciklusa studija filosofije (5 g. nove ere) pisana u realnom vremenu. Više i od tog je u ovoj šumi kojom se luta tragajući za sobom i za zajedničkim Roditeljem. Ima i boljeg no, ovo je dio Puta na kom ste il' niste, šta god je. Jedno je donekle izvjesno sa ovim sajtom, da autor neće naročito se njime baviti, mora se dalje kroz opako i novo trnje. Ovdje ima dosta toga pa ...

Izvol'te!

Friday 17 May 2019

Dok je vrijeme


Šta je vrijeme? Nije novac.

Nasjeo sam na podvale svijeta. Malo. Odmalena. Da, kajem se, al' to tako valjda ide. Slava Bogu, a ne meni il' nekome, jer Ta Sila ima Ljubav i svu snagu i svo znanje uistinu. Tim sam Putem i pošao. Dok je vrijeme.

U vremenu možeš nešto. Eto, to je došlo na red. Nakon svega Bog te Ljubi da poljubiš najbližeg, a i neprijatelja. Ako Ljubiš? Tu je borba, hrana Nebeska Ljepota. Da, Istina Vječita je i nauka Duha Logos, nauka nad naukama Mudrost Božja i smirenje, umjetnost i religija kao pomoć, filosofski samo Bogom ispunjenost se sabija, sabira se i savija, ne rasipa ah, Sofija.

Robu prodaj, nemoj Sebe kao roba, Bogu sebe Lično podaj. Dok je vrijeme. U nevrijeme.

Wednesday 15 May 2019

Kjerkegor - Bolest na smrt


,,Valja naći istinu, moju Istinu za koju ću živjeti i umrijeti ... nešto što je u vezi s najdubljim korijenom moje egzistencije, na što ću se moći osloniti i onda kad cijeli svijet propadne” (Kierkegaard)  

Evo još pokoja misao danskog teologa, filosofa i pjesnika Kjerkegora: ,,Vjera i sumnja nisu dvije vrste saznavanja, među sobom su suprostavljene kao strasti ... Vjeroispovjest liči na starca koji misli da je dosta proživio u svijetu i sad je red da se zaključa ... Čim volja počne krišom, pohotno da žudi za efektom - čovjek tad postaje nemoralan, a on u stvari treba da traži da svom snagom razvije što je moguće više sebe (Kierkegaard). Neko ko uvijek druge obmanjuje, mora i sam sebe obmanuti. Vrlo rano sam shvatio da laž, niskost i nepravda vladaju svijetom ... i zato sam doživljavao kao blaženstvo da budem sam, jer svuda gdje sam bio, bio sam uvijek zaogrnut plaštom prevare. Ne ostavljam ti ni imanje, ni bogatstvo, ni dobar glas, ali znam gdje je zakopano blago koje te može učiniti bogatijim od cijelog svijeta, i to blago pripada tebi, to blago se nalazi u tvom sopstvenom srcu: tu postoji jedno ‚‚ili-ili" koje ljudi čini većim od anđela. Onaj ko živi etički ne propada ni kad mu sve krene naopakao, jer mu uvijek ostaje kao izlaz jedno utočište, a to je on sam. Onaj ko se zaljubi u istinu može reći da ujedno otkriva ljubav ... Svijetom ne vlada istina već iluzija ... Politika je egoizam preobučen u spodobu ljubavi ... Potpunost u samom sebi je potpuno učešće u cjelini ... Svaka je istina samo do izvjesnog stepena istina ... Svaka pobjeda je sumnjiva, odvraća čovjeka od samog sebe ... Često svjetiljka više sakrije nego li mrak (Kierkegaard).

Bolest na smrt ... u pripremi ...

Letindor

Tuesday 23 April 2019

Svečani govori


Imaju govori  svečani i ne djeluju na sokove bića, i ništa da pomjere. A takvih je govora, šteta, sve više. A najpreče je otpetljati sebe, dati si prostor za poeziju, (p)ostati pjesma. Govor nek svira u šapat, Tišinu pokušaj. Jalovost nam odsvuda prijeti. Neodoljivi UMje(s)tnik kad griješi u ime života i od ,,sudbine" tačno se zna. I griješi on vjeran Duhu i mimo zanata i šablona živi, spava na mostovima. Najveći je kad oslobodi se stega i s pravom mjerom kad poludi on umiva stihovima. Ritmovi mu nisu kruti, uštogljeni, svako ima ličnu dramu i uporno stroga se sintaksa ruši na najljepšu melodiju tog pjesnika. Nije on u programima, u progonu jest.

Tu valja pogoditi pojam sve do zalebdenja same stvari. Mi imamo naše šare, čipku, dogme, običaje i imamo laž rečenu uz ekrane, Istinu kroz tradiciju. Muku imaš maskiranum, prkos ropski. Svađalački živi rob u podnebesju. Pokušavam vidjet' tkanje, a kroz šumu kad se krene i kroz granje mala prohodnost je, opasnost povelika, a nagrada ponajveća robu Božjem. Čovjek misli da on vlada! No, nešto se činit može, Bogu (h)'vala.

Letindor

Neke stare riječi


Употребљиве или још живе и несмарајуће ријечи мог народа:

akи - kao, da
аман - pobogu, zaboga
анатема - prokletstvo
архитектон - neimar, zidar

бедствованије - nevolja
бесловесан - nesvjestan, nerazuman
бездејствије - nerad
бездјелица - besposlica, zlo
безмјесно - neumjesno
бешчислен - bezbrojan
бир - porez, namet
битије - biće, život
благовјестити - javiti dobru vijest
благовољење - prijateljsko raspoloženje
благован - mirisan
благочастив - pobožan, blage naravi
бољар - vlastelin
бољетица - bolest
бољше - više
боженствени - božanski
буквица - azbuka, alfabet, abeceda

вавијек - uvijek
владичествовати - vladati, gospodariti
велерјечје - pretjerivanje govorenjem
великолепан - veličanstven, prekrasan
венетски - mletački, venecijanski
вход - ulazak
вjерховнејши - vrhovni
вjерху - о
вjернејши - najvjerniji
вjертоград - bašta
вјетрењак - vjetropir
вилајет - mjesto, zemlja, zavičaj
високопочитајен - visokopoštovan
високоумије - umišljenost, oholost
вита - beta (grčko slovo)
вкус - ukus
вкушеније - jelo
вниманије - pažnja
внутрени - unutrašnji
во - u
во вијеки - uvijek
волна - talas, val
волновати се - kolebati se, talasati
возможан - mogućan
воображавати - zamišljati, uobražavati
вооружен - naoružan
во своја - kod kuće
воспитавати - vaspitavati
воспоминаније - sjećanje
вред - šteta
вредан - štetan, škodljiv
времен - privremen
все - sve
всегда - uvijek ili vazda
втори - drugi

гди нибуд - bilo gdje
глубок - dubok
год - godina, godište
гордељив - gord
граждански - građanski
грунт - zemlja kao imanje

даже - sve dok
движеније - kretanje, pokret
двојити - sumnjati
дејствивтелно - stvarno
дели - lud, mahnit
дивјачество - divljaštvo
добродетел - vrlina, krepost kao jakost ličnosti
доброхотан - dobar
доброхотство - naklonost, fino raspoloženje
дожд, дажд - kiša
доношеније - dostava
достојинство - dostojanstvo
дражајши - najdraži
древан - stari
древо - drvo
другда - katkad drugo
другољубан - prijateljski
думати - misliti, suditi
дурак - budala, luda
дурати - trajati

егзамен - ispit
еденски, едемски - rajski

житељ - stanovnik
житије - život, biografija kao književni oblik

закљученије - zaključak, završetak, kraj
закон - vjera
законо - zakonito
закосненије - zakašnjenje
заплетка - zaplet
здешни - ovdašnji
земаљац - zemljak
земни шар - planeta Zemlja
злобитељ - klevetnik
злонаравије - rđav karakter
злополучије - nesreća
злополучан - nesrećan
злословити - klevetati
злохотник - koji želi zlo
зреније - gledanje

ибо - jer
иждиватељ - izdavač
иждиваније - trošak, izdatak, izdanje
извет - izgovor
извиновљеније - opravdanje
извиновљавати се - izvinjavati se
изображен - naslikan
изображеније - slika
изображавати - slikati
изредан - savršen
икона - slika
именије - imanje
ини - drugi, ostali
иногда - ponekad
искуснејши - najvještiji
искушеније - iskušenje
испештрен - išaran
исполнити - ispuniti, izvršiti
исполњеније - ispunjenje, izvršenje
исправљеније - ispravka
испричати се - opravdati se
истолковати - protumačiti
источник - izvor
иступљеније - pogreška
ихже - njihov
ишча - tražeći
ишчислити - izbrojati

јега - njega, njegov
jeдиносушан - ravan kao jednak
jeдовит - otrovan
jeже - kada, ako
jej - njoj
jeja - sova
jeлински - grčki
jeстество - priroda
jeшче, јоште  - još
јуност, јуношество - mladost, omladina
jуноша - mladić

кабала - svađa, spletka, razdor
кадар - sposoban za nešto
какову ни буд - nekakvu
kaвалер - vitez
кадија - sudija
kaзаније - priča
kalaбалук - množina, zbrka
калпак - kapa, šešir
kaмара - soba
kaнон - crkveni zakon
kaрдаш - drug, prijatelj
kaрисиме - najdraži, najmiliji
kaстел / kaштел - zamak, tvrđava / v. tvrđava
kaчество - osobina
keлија - ćelija
кир - gospodin
k, ka - ko
koл, колми - koliko
koлeса - kola
комодан - komotan, ugodan
koнац - kraj, završetak
конт - grof, knez
koнфети - sitni kolači
koрабаљ, корабља - lađa
koraбљеник - putnik na lađi
koресподент - dopisnik
kраснејши - najljepši
kрасновидан - lijepog izgleda
краснорјечије - rječitost, govornička vještina
kreпост - jačina, snaga

лишити - uzeti ili ostaviti bez nečeg
луча - zraka, svjetlo

љубазник - prijatelj
љубезнејши - najljubazniji
љубезник -  ljubazan čovjek
љубезно - lijepo
љубимејши - voljeni
љубими - dragi, voljeni
љубознање - radoznalost
љубоистиност - istinoljublje
љубомудрије - filosofija
љубочестије - čežnja za ugledom
љубочитатељ - koji rado čita
љупконараван - mio, dobre ćudi

мастер - majstor, gospodin
метох - manastirsko imanje
мечтаније - mašta, sanjarenje
мештер - magistar, učitelj
Mинерва - Boginja mudrosti
минор - manji
мир - svijet
мирски - svjetovan
мњеније - mišljenje
мирјанин - koji nije sveštenik, svjetovnjak
митарство - lutanje i put čovjekove Duše nakon smrti
мјед - bankar
мниман - tobožnji
многообразан - mnogostruk
многочислен - mnogobrojan
множество - množina
молви - govorenja, vikanja
мор - pomor
мудрословити - mudro govorenje
мужество - podvig
муса - muza, boginja
муштулук - nagrada za dobru vijest

навалица - navaljivanje
награжденије - nagrada
надежда - nada
најпаче - naročito
наказаније - osuda, kazna
наказивати - osuđivati, kažnjavati
накана - namjera
наложеније - naredba
naložiti - zapovjediti
намјереније - namjera
намах - odmah
нарав - karakter
нараван - moralan
наравоученије - moralna pouka
наравоучителан - poučan
наречен - nazvan
нарицати - nazivati, kazivati
наслажденије - naslada, uživanje
наставити - učiti
началан - prvi, glavni
начало - početak
началство - prvenstvo
начертаније - nacrt, plan
начети - početi
нашпацирати - našetati se
невежа - neznalica
невежество - neznanje
невежествен - nestvaran
невозможан - nemoguć
невозможност - nemogućnost
недвижим - nepokretan
неже ли - nego li
неженат - neženjen
незабвен - nezaboravljen
незлобије - dobrota
неласно - teško
нелестан - iskren, čestit, čedan, bez prevare
неложан - istinit
немошт - nemoć, slabost
ненавидети - mrziti
неоскудан - dovoljan
неохота - neraspoloženje
неполезан - koristan
непоњатно - nepojmljivo
непоредак - nered
нерасудије - nerazboritost
нерадив - neradan
несогласје - nesaglasnost
несумњено - nesumnjivo
неудоб - neugodno
неусихајем - nepresušan
нечајан - neočekivan
нечај(а)но - iznenada
нешчастије - nesreća
нешчислим - nebrojen
нибуд - који
никогда - nikada
ниње - sad
ничеса - ničega
но - ali

обастати - opstati
oбештати - obećati
обида - uvreda, nepravda
обикновење - navika
обиталиште - stan, boravište
обичавати - navikavati
обличеније - oblikovanje
огњиште - mjesto gdje vatra gori
ogursuz / ugursuz - nesrećnik
одејаније - odijelo, odjeća
okончаније - kraj, završetak
октав - osmina
окупација нечим - zanimanje nečim
Омиров витез - Хомеров витез
oпоштенити - načiniti poštenim
опхожденије - ophođenje
оракулум - proroštvo
осијати - obasjati
oсмијавање - smješenje
остров - ostrvo
ответ - odgovor
отвештати - odgovoriti
отирати - brisati
oзлобити - učiniti zlo, naljutiti
ожидавати - očekivati

пасажир - putnik
пеније - pjevanje
персона - ličnost čovjeka
пештер / а - pećina
песна - pjesma
печал - tuga
питателан - hranljiv
питије - piće
пјат - tanjir
плотски - tjelesni
повијест - istorija, priča
погибел - opasnost, pogibao
поглавит - naročit
подвижан - vrijedan, pokretan
подобан - sličan
подобије - sličnost
поспешан - povoljan
позор - pažnja
покој - mir
покојан - spokojan, miran
покров - krov
полезан - koristan
Полонија - Poljska
получити - dobiti, postići
полза - korist
ползовати - koristiti
поњатан - razumljiv, pojmljiv
порто - pristanište
посланије - pismo
послушљив - poslušan
посмејаније - podsmjevanje
поспјешан - podesan
почитајем - poštovan
почитатељ - poštovalac
почитовати - poštovati
правда - istina, zaista
право - valjano
празнословити - uprazno govoriti
превикнути, превићи - navići se
представити - pokazati
представљеније - nekome prijedlog
предстатељ - predstavnik
предуспјевати - napredovati
презвитер - sveštenik
прејестествен - natprirodan
prelasan - zavodljiv
преластити - prevariti, nagovoriti
прелаштен - prevaren
прељубими - predragi
пренебрегнути - zanemariti
преније - rasprava
преподобан - sveti i pravedan
пресловит - slavan, čuven
престављеније - smrt
прежњи - prijašnji
прибитак - dobitak ili korist
пријатије - prispjeće
приклад - primjer
присмотрити - opaziti
причина - razlog
пришествије - dolazak
пролог - knjiga kratkih biografija svetaca
просвештен - prosvećen
просвештеније - prosvjećivanje, prosvjeta
противан - suprotan
прошедши - prošli
публичан - javan
пункт - tačka


Р ...

ревно - marljivo

словесни умом - koji se razumiju, svjesni
сојуз - savez

хотећи - htijući

чловек - čovjek
чрез - kroz


Ostatak kod Dositeja ...

SANskr(i)t i VEDska kultura


Jezici mnogi se mijenjaju no, imaju neki uvijek su isti, poput starog SANSKRIT-a. Vedska kultura, kultura Znanja je arijska (arya = gospodin kao Gospodar, plemeniti), a vedski je jezik arijske liturgije, religijsko-književni izraz. Sanskrit, slikovni jezik, je pojednostavljen u odnosu na ovaj prvi. Mahabharata i Ramayana su epovi spjevani na sanskritu. 

Prvo se nisu klale životinje i nije se jelo meso. Vedski. U postvedskom vremenu sanskrit se koristi na dvorovima, među učenima, pričali su ga brahmani, najviša kasta, kraljevi i mudraci stare Indije. Počeše ratovi. Vedsko društvo se raspadalo i modifikovan je vedski jezik. I nije grčka filosofija baš nespojiva s vedskom mudrošću. Cijeli svijet je povezan i kulturno, naravno. 

Sanskritski ,,Veda” znači čisto Znanje. Istinski tragaoci samo dođu do ovog jezika vedskog, bez obzira na porijeklo, čuju zvuke od kojih je sačinjen sanskrit, mantre. Poput AUM (Om), zvani Pranava - sve je u sjemenu ove riječi. Mudri tu istinu osjećaju, čuvstvuju vrhovni Zakon Trojstva: Brahma, Šiva (Krišna) i Višnu. Ali, četiri su osnovne energije znanja Vedskog. AUM se vibriranjem unutar sebe umnožava i proizvodi sve ostale zvuke. Oni stvaraju, oblikuju. Sve je proizašlo iz zvuka. Opet muzika. Zvuk kristališe materiju, gradi ili razgrađuje. 

Šesnaest je sanskrit samoglasnika. Oni su stvaralački. Sanskrit je kosmički jezik, moćan zvukovan sistem što prati najviše Zakone pa se ne prilagođava povijesnosti, istorijski. Duhovni tragalac čuje mantre, zvukove sanskrita. Sličan je bogme i hebrejski. Možda, i arapski. 

Vedski jezik je brahmanski. Slovenski jezici su srodni sanskritu, još više crkveno-slovenski. 

Kako god da ispreturate riječi u rečenici staro-indijskog jezika i pisma sanskrta opet će rečenica dati isti smisao. Prijedloga nema. Danas najsrodniji sanskrtu je srpski jezik, a Zapadnim jezicima kad bi izuzeli sve starogrčke i latinske pojmove, kažu, nastalo bi među njima samo nerazumljivo mucanje. O tome piše i govori Branislava Božinović, srpski znalac starog sanskrta. 

Semitski jezik, što je vidljivo i iz Starog zavjeta, je bukvalan, naredbodavan, brutalno konkretan s uništavanjem apstrakcije, tvrdi Branislava. Tako je i filosofija modernog svijeta postala pragmatična, pozitivna do te mjere da ulazi u besmišlje. Istorija nije u ništa pogodnijem položaju. I ostali. Ima statičko stanje stvari. Taj ustajali i jednosmjerni starozavjetni duh, kao i anglosaksonski,  jaše na Zapadu kao na svom magarcu nepitajući ništa drugog. Taj duh kao takav teško je promjenljiv od strane nekakvih uticaja sa vani. Srpstvo se svojom drugačijom prirodom opire ovakvom nametnutom duhu. A filosofija Zapada ipak se napaja Istočno da je ne bi u potpunosti i nestalo. 

Po Branislavi indijsko kastinsko društvo i nije tako bilo loše, čak je pružalo veće mogućnosti i, naravno, manje nasilja. Jezik, mišljenje i ponašanje su u dubokoj vezi, dodaje ona. Srpsko biće dublje može biti objašnjeno izučavajući sanskrt. 

Dakle, u sanskrtu nalazimo mnoge srpske riječi, a i mnoge turcizme, kako ih je Vuk svojevremeno nazvao. Pa i čije je šta od toga jeste veliko pitanje.

Letindor

Hajne - liričar


Pjesnik svjetskog bola, ali i raskida sa romantikom. Liričar. U Berlinu je slušao Hegela. Hajnrih Hajne - prvo Hari (1797-1856) piše studiju o istoriji filosofije i religije u Pruskoj, što biva zabranjeno u njegovoj ondašnjoj zemlji pa, prelazi u više slobodarsku Francusku. Svugdje slabo uspijeva da se uklopi u standarde građanskog života, ali nije naročito ni zainteresovan za takvo nešto, koliko može piše za novine i izvještaje o događanjima u Pruskoj na francuskom jeziku. Istinski je buntovnik tog vremena. Studira pravo, filosofiju i književnost. Desilo se da je period od 8 godina morao provesti u krevetu zbog nekakve mišićne slabosti. 

Jedna od najvažnijih njegovih knjiga u njemačkoj književnosti je ,,Njemačka, zimska bajka“, i s političkom konotacijom. U ,,Ranim spisima“ piše o jevrejskoj i hrišćanskoj vjeri, liberalizmu i komunizmu. Bio je prijatelj čak i s Karlom Marksom. Naročito cijeni i jednog od engleskih pjesnika prvaka, Bajrona. 

Zbirka poezije ,,Romanesero“ je duboko filosofska, zatim: Knjiga pjesama, Florentinske noći, Lirski intermeco, politička satira: Ata Trol, putopisi: Slike s putovanja, itd. Njegova je pjesma Azra … Und mein Stamm sind jene Asra, Welche sterben, wenn sie lieben. Jer ima legenda ili mit o tome da u Jemenu ili negdje drugo na Bliskom Istoku postoji drevno pleme pod nazivom Azra - što znači čisto, i djevica. Takođe srodna riječ ,,asir” (asirski) znači nedostižno. Šta je neobično? - pa, ako mladiću iz ovog plemena nije zbog nečeg moguće ostvariti željenu ili nesuđenu ljubav, taj odlazi sam u pustinju ili u rat, jer neće da živi bez ljubavi, priželjkuje smrt. 

Hajne u Francuskoj viđa i posjećuje Humbolta i Vagnera, kao zemljake, zatim Viktora Igoa, Balzaka, i druge. Kaže:

,,Svi ljudi koji nemaju srca su glupi. Jer naše misli ne dolaze iz naših glava, već iz naših srca.”

,,Zločinci često u srcima nose više čovječnosti nego oni hladni, besprjekorni građani s vrlinama, u čijim se bijednim srcima ugasila snaga zla, ali i snaga dobra.”

Umire u Parizu. 

Letindor

Vilijam Blejk i Haksli Oldous: Vrata percepcije


Sva vremenska razdoblja su negdje u dubokom ,,području“ jednaka, svi geniji iznad su vremena, a za Vilijama Blejka (William Blake, 1757-1827) kažu - tako je stajao visoko da ga niko nije ni čitao. Predromantičar, i romantičar. Ili ...

Prototip nekog pravca u umjetnosti, ili bilo čemu, ne treba tražiti u jednoj tako izuzetnoj i usamljenoj ličnosti poput Blejka. Čak je snimljen i naučno fantastični film Blejkova sedmorka jer, ako hoćemo reći nešto istinito onda je najbolje uobličiti u bajku ili drugu vrstu fantazije. Blejk je više univerzalan, pjesnik, pisac, slikar, filosof ili šta već. On je izveo sopstvenu revoluciju koja u odnosu na društvene i nije se pokazala tako jalovom. Blejkova revolucija se još nije zaustavila. 

Čovjek je centar iz kojeg se Duh širi i obrazuje puni krug, to Blejk ilustruje i na svojim slikama. Čovjek nadahnut u sebi pronalazi Izvor. Tu se već Božansko dodiruje sa Ličnim, Beskonačno s konačnim i postaje misleće s jednog svog aspekta. Matematsko. Nije se moglo u Platonovu Akademiju bez znanaj o Geometriji, ali geomterija nam, valjda, nije ista. Blejkov odnos prema je jest’ značajan, ali daleko od egoističnog, on ne pridaje sebi kao takvom neki poseban značaj u kosmogoniji o kojoj govori. 

Neki će kod Blejka vidjeti i ,,ludilo“ jer kao dječak imao je i vizije. Njegovoa percepcija svijeta bila je drugačija od uobičajene ljudske, a fantazija moć kojom se obilato izražavao. Blejk je bio čudesan. On je čak naglašavao da je izvor njegovih djela Vizija. Dakle, Vidio je, dok su ostali samo gledali. Kaže da je vizionarstvo mogućnost za svakog čovjeka i da se to treba razvijati ili, bolje rečeno, njegovati. U pitanju je uzdizanje iznad racionalnog mišljenja. Nosilac energije u ovom svijetu vidljivih oblika je, po Blejku, Satana i tu energiju ili dejstvo, to nije sporno, treba ispoljavati. Nije Blejk konvencionalan, ali nije ni ,,đavolski“ raspoložen. e možemo čulno zaobići na našem Putu. Ali ... dovršite sami. 

Blejkov jezik je jezik simbola. Na njega utiču i Svedenborgova spiritualna nauka ili njegova filosofija, Paracelzus i drugi. Blejk kaže: Ko vidi Beskraj u svim stvarima vidi Boga, zato Bog postaje kao mi da bismo mi postali On. Njegove proročke knjige polemišu s tradicionalnim hrišćanstvom. U stihovima svojim, između ostalog, kaže: 

,,Potrebno je pročistiti ,,vrata percepcije“, i čovjeku će se sve ukazati onakvo kako ono jeste – Beskonačno. Jer čovjek sam sebe zatvara sve dok stvari posmatra kroz usku pukotinu svoje pećine.“ 

Zbog svojih stihova postaće idol i rok grupi The Doors (u smislu Blejkovih ,,vrata percepcije“). I Haksli će za naziv svog romana uzeti stih Blejkove pjesme ,,The Doors of perception“. Blejk ne ćuti o seksu, drogi i misticizmu, drugi će to upotrijebiti na svoj način. Blejk nije protiv tjelesnog ali ... Vrata i gušteri, kao i zmije su česta tema Blejkovih stihova. Ruža nosi tradiciju, crv donosi bolest. 

Blejk u vizijama vidi Crkvu od zlata, kaže: ,,I saw chapel all of gold ... zatim vidi izvjesno biće koje gmiže ka crkvi i kaže: ,,saw ... serpent“. kao gmizavci, prašinari, gušteri, niža bića. Njegova zmija je pobunjenik i ide na vrata crkve nasrćući. Vrata su kod Blejka glavna simbolika prelaza u, ne samo drugi svijet, već u beskrajne svjetove. Vrata su ikoničan znak ili pak simbol kod Blejka. Ali, vrata su i simbol zabrane, ne samo prolaska, zmija ne poštuje zabranu u smislu zakona razumskog. 

Blejk, naravno, može biti i pogrešno tumačen. On se obraća čak i ruži pa će ,,stručni“ to nazvati monologom ili pseudodijalogom. Prvim stihom se konstatuje bolest ruže, a pjesma završava uzvičnikom, kao znakom čuđenja, iznenađenja ili ... on kaže: ,,Ružo, bolesna si i umrijet ćeš.“ Da li je to scenski prikaz bolesti ruže, ili je rekapitulacija sopstvenog nekog doživljaja, ili vizija ili nešto četvrto? Pjesma ova je puna tame i nagađa se oko njena značenja. 

Za Blejka je svijet u obliku Jajeta. On ima koordinatni početak, sa time vrijeme i prostor. Pustinja je razumska i svijet ovaj satanski u gornjem području jajeta. To je hrišćaski pakao onako kako ga shvata pjesnik. I pakao je gore. Eden kao rajski grad je dolje, svijet imaginacije, vatreni grad Jerusalima koji blješti od imaginacije. Eden i Raj su u utrobi Zemlje. Za Raj je potrebna nevinost. Ovaj Vrt je čovjek nekada posjedovao. Četiri su mitološka elementa kod Blejka: tijelo, osjećanje, um i Duh. Duh je stvaralački princip, stanje prije ,,pada“, cjelovitost. To je umjetnost koja nadvladava revoluciju. I nema mrtvog po Suštini, sve biva Obnovljeno za Blejka. Kod njega Duša i tijelo nisu odvojeni, ima Jedinstvo, ne kao u hrišćanstvu. Suština dolazi kroz imaginaciju. I Bog sam je sluga geometrijskog Univerzuma, on opisuje šestarom krug, sa nebesa, ali i sto tako i na zemlji u Blejkovim slikama. Za Genije se kaže da nestaje s onim koji ga ima i pokazuje se rođenjem nekog drugog čovjeka, još ne znamo kojeg. 



Blejk je živio pored jezera ...  

Umjetnost jeste tu donekle, neki slikari su jače neki i slabije vidjeti sveprisutnu Vječnost, književnici, pjesnici, filosofi, duhovnici, i ostali, svjetovi nisu razdvojeni. Knjigu pod ovim nazivom (Vrata percepcije) piše Oldos Haksli 20 godina nakon takođe poznate knjige ,,Vrli novi svijet“, već izučavajući granična područja ljudske psihe i čaroliju svijeta on eksperimentiše i sa meksičkim kaktusom (ovdje se nećemo baviti tim imenima). Oslanjajući se i na teološku tradiciju piše i raspravu iz filosofije i mistične teologije - ,,Vječna filosofija” (lat. philosophia perennis; eng. The Perennial Philosophy). 

Mi imamo otpor prema iskrenosti iz mnogo razloga. Mozak i periferni nervni sistem su samo sigurnosna mreža da čovjek bićevno ne doživi više no potrebno je ili ne više od tog da bi bio funkcionalan u svijetu i tjelesno. U tom smjeru misli Haksli.

Čuveni engleski pjesnik i slikar Vilijem Blejk, što koristi pojam Vrata percepcije, značajno će ocjeniti djela čuvenog holandskog slikara ženskih likova i enterijera, slikara poznate Djevojke s bisernom naušnicom,  Jana Vermera  (oktobar 31, 1632-1675). Vrata percepcije su mu, kaže, samo djelimično pročišćena. Po Blejku, takođe ,,kada bi vrata percepcije bila otvorena, pojavilo bi se pred čovjekom sve što jest: beskonačnost. Jer sam je čovjek sebe toliko zatvorio da sve stvari vidi samo kroz uske pukotine špilje.” O njima dvojici piše Haksli, koji je čak predavao na fakultetu francuski jezik mladom Orvelu.

Po Haksliju, dvije su očiglednosti, velike i male, ove druge isto umjetničke donekle, užitak publici u prepoznavanju stvari i mjesta iz njihova života. Ljudi su gladni i velikih očiglednosti, poput umjetnikovih procjena o nečemu uopšte. No, umjetnički ispadi su i dalje sve veći, i mogu uzazvati sramotu kod onog koji osjeća za cijeli svijet, jer ovaj prije nije se sramio. Najčešće loši umjetnici zadovoljavaju potražnju. Suvi i sitni realizam mnoštva malih istina. Došlo se do takve neumjerenosti u popularnoj kulturi, mnogi umjetnici se koriste ma tek malim dijelom popularne egzistencije. Na djelu je sterilnost, istrošenost, nekompletnost, smrt. 

Da bismo napisali uspješno književno štivo, po Haksliju, u njegovom eseju - Iskrenost u umjetnosti, jedina mjera je Iskrenost. A za iskrenost nije dovoljna samo volja već i vještina, i talenat, po Haksliju. Možemo poželjeti biti iskreni u pisanju, a da nam to ne polazi za rukom pa ... ,,uprkos njegovim iskrenim namjerama, ispostavlja se da je njegova knjiga neiskrena, lažna i konvencionalna; emocije su prenaglašene, tragični događaji pretenciozni, i ono što je trebalo da bude dramatično zapravo je loše melodramatično.” Malo ko može opisati i svoju intenzivnu ljubav u životu. Ali, svi mogu da pate. U ljubavnim pismima pišemo sva mučenja kroz koja prolazi Duša. Iskrenost je plod Genija (lat. genius = duh). 

Letindor

Edgar Alan Po - Gavran (... Nikad više)


Edgar Allan Poe (1809-1849), usvojen dječak od trgovca Allana nakon rane smrti svojih roditelja, oboje glumaca. Američki je pisac, romantičar, kažu, po svemu sudeći jeste čudesni pjesnik, urednik i kritičar književni doba tog američkog romantizma. Školovao se u Engleskoj. No, izbačen je s univerziteta zbog kockarskih dugova, i posvojitelj ga se odriče. Ide potom u vojnu školu West Point, ali kratko. I nakon što kratkom pričom ,,Poruka u boci”  osvaja tad velikih 50 dolara, započinje karijeru pisca. Dalje u časopisima izlaze njegova najbolja djela, od njih mračna poema o izgubljenoj ljubavi ,,Gavran” donosi mu svjetsku slavu, i čuvena pjesma ,,Annabel Lee" (1849), posvećena onoj koju je ženio kao vrlo mladu. Piše pjesme, romane i kratke priče ...

Smrt mu je nerazjašnjena. Sve u stilu. Edgar Alan Po je pio, mnogo snio, a kako li to je smio dok je bio da je pjesme čudnovate ostavio nama ovdje. Evo pjesme:

Gavran

Jednom jedne strašne noći, ja razmišljah u samoći,
Čitah crne, prašne knjige, koje staro znanje skriše;
Dok sam u san skoro pao, neko mi je zakucao,
Na vrata mi zakucao - zakucao tiho - tiše -
,,To je putnik" ja promrmljah ,,koji bježi ispred kiše",
Samo to i ništa više.
Ah, da, još se sjećam jasno, u decembru bješe kasno
Svaki ugarak, što trne, duhove po podu riše.
Željno čekam ja svanuće, uzalud iz knjiga vučem
Spas od boli što me muče, jer me od Nje odlučiše.
Od djevojke anđeoske, od Lenore rastaviše,
Ah, nje sada nema više.
Od svilenog, tužnog šuma iz zastora od baršuna
Nikad prije osjećani užasi me zahvatiše;
Dok mi srce snažno bije, ja ga mirim sve hrabrije:
,,Putnik moli da se skrije od te noći, bure, kiše.
Putnik kuca na ta vrata, da se skrije ispred kiše.
Samo to je, ništa više."
Ohrabrih se iznenada, ne oklijevah više tada:
,,Gospodine il gospođo, izvinjenje moje stiže!
Mene teški snovi prate, a vi nježno kucat znate,
Tako tiho i bez snage, vaši prsti vrata biše,
Da sam sanjiv jedva čuo" - Tu se vrata otvoriše -
Mrak je tamo, ništa više.
Pogled mrak je prodrijet htio, čudno zastrašen sam bio,
Sumnjajući, sanjajući, sni mi paklenski se sniše;
Nedirnuta bje tišina, znaka nije dala tmina,
Rečena je riječ jedina, šapnuta od zvuka kiše:
,,Lenora" ja šapnuh tiho, jeka mi je vrati tiše,
Samo to i ništa više.
Kad u sobu ja se vratih, cijelom dušom tad zaplamtih:
Nešto jači nego prije udarci se ponoviše.
,,Sigurno", ja rekoh, to je na prozoru sobe moje;
Pogledat ću trenom što je, kakve se tu tajne skriše.
Mirno, srce. Da, vidimo, kakve se tu tajne skriše -
Vjetar to je, ništa više.
Prozorsku otvorih kuku, kad uz lepet i uz buku,
Kroza nj uđe gordi Gavran, svetih dana što već biše,
Nit da poklon glavom mahne, ni trenutak on da stane,
S likom lorda ili dame kroz moju se sobu diže
I na kip Palade sleti, što se iznad vrata diže,
Sleti, sjede, ništa više.
Ovaj stvor u crnom plaštu, nasmija mi tužnu maštu
Teškim, mrkim dostojanstvom, kojim čitav lik mu diše.
,,Nek ti kresta jadno visi", rekoh, ,,kukavica nisi,
Strašni, mračni Gavran ti si, što sa žala Noći stiže,
Kako te na žalu zovu hadne noći otkud stiže?"
Reče Gavran: ,,Nikad više".
Začudih se tome mnogo, što je jasno zborit mogo,
Premda nejasne mu riječi malo tog mi razjasniše.
Ali priznat mora svako, ne događa to se lako,
Da živ čovjek gleda tako, pticu što se nad njim njiše,
Životinju ili pticu, nad vratima
S tim imenom ,,Nikad više".
Ali Gavran sjedeć tamo, govori riječ jednu samo,
Ko da duša mu i srce u tu jednu riječ se sliše.
To je sve što on mi reče - dalje krila ne pokreće,
Dok moj šapat mir presiječe: ,,Svi me druzi ostaviše,
Otići će i on kao svi."
Al' opet Gavran na to ,,Nikad više".
Dok ja stajah još zatečen - odgovor je spremno rečen.
,,Nema sumnje," rekoh" ta je riječ tek trica, ništa više
Od nesretnog gazde čuta, kojega je sudba kruta,
Pratnja njegova je puta, dok mu sve se pjesme sliše
U tužaljke puste nade, koje teret u se zbiše,
Od ,,nikada-nikad više".
Al' taj stvor u crnom plaštu, još mi u smijeh goni maštu,
Ja naslonjač tad okrenuh bisti, gdje se Gavran njiše
Na baršun mi glava klone, a ja mislim misli one,
Stapam mašte tužne, bolne; kakvu meni sudbu piše
Ova strašna kobna ptica, kakvu meni sudba piše
Grakćuć stalno: ,,Nikad više".
Sjedih tražeć smisao tog, ne govoreći ni sloga
Ptici, čije žarke oči moju dušu rasplamtiše;
Tako misleć misli ove, pustih glavu da mi klone
I u baršun da mi tone, kojim svijetlo sjene riše,
Naslonit se na taj baršun, kojim svijetlo sjene riše
Ona neće nikad više.
Zrak tad k'o da gušćim stade, na me neki miris pade
K'o da anđel lakih nogu kadionik čudni njiše.
,,Ludo", viknuh, ,,to su glasi, Bog će poslat' da te spasi
Bol i tugu da ti gasi, što te tako izmučiše.
Pij napitak Odiseja da u srcu zaborav Lenoru zbriše."
Reče Gavran: ,,Nikad više".
,,Zli proroče, ne znam pravo, da l' si ptica ili đavo,
Da li te je Satan poslo, il' te bure izbaciše
Sama, al' nezastrašena, u tu pustu zemlju sjena
U dom ovaj opsjednuti, - zaklinjem te, ah, ne šuti
Reci, reci ima l' melem jada, što me izmučiše?"
Reče Gavran: ,,Nikad više".
,,Zli proroče, ne znam pravo, da l' si ptica ili đavo,
Al' u ime Boga po kom obojici grud nam diše,
Smiri dušu rastuženu, reci da l' ću u Edenu
Zagrliti svoju ženu, od koje me rastaviše, Anđeosku tu
Lenoru, od koje me rastaviše?"
Reče Gavran: ,,Nikad više".
,,Dosta ti govorit' dadoh, crna ptico!" Tad ustadoh,
,,U oluje divlje bježi, što se kroz noć raskriliše!
Ne ostavi niti traga svojih laži kraj mog praga,
Meni je samoća draga - usne same dovršiše -
Iz mog srca kljun svoj vadi, nek ti trag se ovdje zbriše!"
Reče Gavran: ,,Nikad više".
I taj Gavran, šuteć samo, još je tamo, još je tamo,
Na Palade kip je sjeo, što se iznad vrata diže,
Oči su mu slika prava zloduha što sniva, spava,
Svijetlost, što ga obasjava, na dnu sjenu što mu riše,
Moja duša iz tih sjena, što mi cijelu sobu skriše
Ustat neće - nikad više!

Letindor

Helderlin


Helderlin (1770-1843)  Fridrih pjeva: ,,Čemu pjesnik u oskudna vremena?” O jeziku kaže: ,,Čovjek stanuje u kolibama, odjećom prekriva stidljivu nagost, mnogo iskreniji, pažljiviji takođe, njegov razum počiva na tom što čuva Duh k’o sveštenica nebeski plamen. I zato je njemu, koji je Bogovima sličan, svojstvena Sloboda i viša moć da naređuje i ispunjava, i zato je njemu dato najopasnije od svih dobara - jezik, da njime stvarajući, razarajući i propadajući, i vraćajući se vječno živoj učiteljki majci daje svjedočanstvo o onom šta on kao čovjek, jeste; da jezikom dokaže kako je od nje naslijedio, naučio ono što u njoj i jeste najviše Božansko - njenu svesadržeću Ljubav.”

Hajdeger, filosof, priča o jeziku veoma bitno, a kao glavnog predstavnika za dobru upotrebu jezika uzima pjesnika svog zemljaka Helderlina. Jezik stvara jasna mjesta na kojima je Biće ugro¬ženo i gdje prijeti zbrka, a na taj način stvara i mogućnost gubitka Bića, to jest stvara opasnost, ali jezik nije samo opasnost nad opasnostima, već u sebi nužno krije i stalnu opasnost za sama sebe. On ima za zadatak da u djelu objelodani i očuva bivstvujuće kao takvo. U jeziku može da dođe do riječi ono što je najčistije i ono najskrivenije, u istoj mjeri kao i ono što je mutno i prosto. Helderlin kaže da ,, … ono što traje, ustanovljuju pjesnici … Prolazno je sve nebesko; ne uzalud … A i pored svega, ono što traje povjereno je brizi i službi pjesnika.” Pjesnik imenuje i Bogove, nije to tek davanje imena. Jer Pjesnik daje bitnu riječ, potvrđuje Hajdeger. ,,Pun zasluga, ipak, pjesnički stanuje Čovjek na ovoj zemlji.” I naše postojanje u osnovi jeste pjesničko. 

Nama je dano ooo, pjesnici, otkrite glave Pod olujama Božjim da stojimo,
i munju Očevu samu, sopstvenom rukom Hvatamo, a narodu pružamo 
Pjesmom zaogrnut nebeski dar. 

On traži od Šilera mjesto profesora na grčkoj književnosti, ali njegove akcije, njegovo ponašanje počinju da se smatraju znakom psihičke nestabilnosti, i tako, biva odbijen od strane Šilera, postepeno gubeći i druge prijatelje među ljudima. A da li je pjesnik bio lud? Takvi nekad, i u Grčkoj, nisu proglašavani ljudima već kao oni koji su bivali zaneseni Božanskim. Vraća se Helderlin u Majčinu kuću i piše Prijatelju, svjestan već da ga je to ludilo (Božansko) zahvatilo: ,,Trajno me je zahvatila moćna stihija, nebeski oganj i utišanost ljudi, njihov život u prirodi, njihova ograničenost i zadovoljstvo, i kao što se govori ponavljajući za junacima, i ja mogu reći da me je Apolon porazio.” Prevelika Svjetlost gurnula je Pjesnika u tamu, i treba li još i drugih svjedočanstava za najveću opasnost njegova ,,zanimanja?” - rekao bi Hajdeger.

,, … i mora 
Otići iz života onaj kroz koga je Duh prozborio.”

A ipak, poezija je najnevinije od svih zanimanja, to takođe reče Helderlin.

,, ...  znaci su 
Odvajkad jezik bogova.”

Poput Getea i Šilera, svojih prijatelja, Helderlin je bio iskreni ljubitelj drevne grčke kulture, pisao duge himne, ode, elegije. Niče je u Helderlinovom djelu poznao te orfičke i dionizijske duhove. ,,Koga ti okružiš svojim mirom i jakošću, pobjedniče i ratniče, kome ti pođeš u susret sa svojom Ljubavlju i Mudrošću, taj neka bježi ili postane sličnim tebi! Neplemenito i slabo ne opstaje uza te.” Za Helderlina Ljepota je znak nedokučiva prisustva Božanskog skrivenog u čovjeku. Možda, Ljepota Takva spasit’ će svijet? ,, I biti jedno sa svime, to je život Božanstva, to je nebo čovečije.” 

Između ostalog pisao je Helderlin: 
. Patmos (Patmos), himna
. Rajna (Der Rhein), himna
. Empedokleova smrt, nedovršena drama
. Hiperion ili pustinjak u Grčkoj, lirski roman iz dva dijela, itd. 

Helderlinov poetski izraz smatra se jednim od vrhunaca njemačke književnosti, a možemo reći i filosofije. Još piše tako ,,lud" zanesen Božanskim, a da li je lud? Prije nego će ga potpuno iscrpiti upala pluća, piše i svoju posljednju pjesmu ,,Vidik”

Kad u daljinu gleda čovjek kog drži soba,
I u daljini blista rastinje zrela doba,
Vidi se i praznina ljetnjeg krajolika,
A javlja se i šuma, njena tamna slika.

Što dopunjava tako priroda mjesece svoje,
Pa stoji, i dokle promiču brzo   
Od savršenstva nebo visoko obasjava je i
Ljude, k'o cvijeće drveće što ovjenčava.

S poniznošću, Skardaneli
Helderlin. Čovjek, pjesnik, filosof.

Letindor

Rumi: Nek spavaju


Neka Spavaju
Oni koji ne osjećaju ovu Ljubav
kako ih nosi poput rijeke,
oni Zoru što ne piju
kao čašu izvorske vode,
i zalazak Sunca koji ne večeraju,
koji ne žele promijeniti se,
ma, neka, neka spavaju.

Ova Ljubav nadilazi izučavanje teologije,
stare prevare, licemerja.
Želiš li tako razvijati svoj um,
ma, spavaj i dalje.

Ja sam od svog uma odustao,
razderao sam odjeću i bacio je.

Ako još nisi sasvim go,
svoj lijepi ogrtač od riječi obmotaj oko sebe…
i spavaj.