Tuesday 23 April 2019

SANskr(i)t i VEDska kultura


Jezici mnogi se mijenjaju no, imaju neki uvijek su isti, poput starog SANSKRIT-a. Vedska kultura, kultura Znanja je arijska (arya = gospodin kao Gospodar, plemeniti), a vedski je jezik arijske liturgije, religijsko-književni izraz. Sanskrit, slikovni jezik, je pojednostavljen u odnosu na ovaj prvi. Mahabharata i Ramayana su epovi spjevani na sanskritu. 

Prvo se nisu klale životinje i nije se jelo meso. Vedski. U postvedskom vremenu sanskrit se koristi na dvorovima, među učenima, pričali su ga brahmani, najviša kasta, kraljevi i mudraci stare Indije. Počeše ratovi. Vedsko društvo se raspadalo i modifikovan je vedski jezik. I nije grčka filosofija baš nespojiva s vedskom mudrošću. Cijeli svijet je povezan i kulturno, naravno. 

Sanskritski ,,Veda” znači čisto Znanje. Istinski tragaoci samo dođu do ovog jezika vedskog, bez obzira na porijeklo, čuju zvuke od kojih je sačinjen sanskrit, mantre. Poput AUM (Om), zvani Pranava - sve je u sjemenu ove riječi. Mudri tu istinu osjećaju, čuvstvuju vrhovni Zakon Trojstva: Brahma, Šiva (Krišna) i Višnu. Ali, četiri su osnovne energije znanja Vedskog. AUM se vibriranjem unutar sebe umnožava i proizvodi sve ostale zvuke. Oni stvaraju, oblikuju. Sve je proizašlo iz zvuka. Opet muzika. Zvuk kristališe materiju, gradi ili razgrađuje. 

Šesnaest je sanskrit samoglasnika. Oni su stvaralački. Sanskrit je kosmički jezik, moćan zvukovan sistem što prati najviše Zakone pa se ne prilagođava povijesnosti, istorijski. Duhovni tragalac čuje mantre, zvukove sanskrita. Sličan je bogme i hebrejski. Možda, i arapski. 

Vedski jezik je brahmanski. Slovenski jezici su srodni sanskritu, još više crkveno-slovenski. 

Kako god da ispreturate riječi u rečenici staro-indijskog jezika i pisma sanskrta opet će rečenica dati isti smisao. Prijedloga nema. Danas najsrodniji sanskrtu je srpski jezik, a Zapadnim jezicima kad bi izuzeli sve starogrčke i latinske pojmove, kažu, nastalo bi među njima samo nerazumljivo mucanje. O tome piše i govori Branislava Božinović, srpski znalac starog sanskrta. 

Semitski jezik, što je vidljivo i iz Starog zavjeta, je bukvalan, naredbodavan, brutalno konkretan s uništavanjem apstrakcije, tvrdi Branislava. Tako je i filosofija modernog svijeta postala pragmatična, pozitivna do te mjere da ulazi u besmišlje. Istorija nije u ništa pogodnijem položaju. I ostali. Ima statičko stanje stvari. Taj ustajali i jednosmjerni starozavjetni duh, kao i anglosaksonski,  jaše na Zapadu kao na svom magarcu nepitajući ništa drugog. Taj duh kao takav teško je promjenljiv od strane nekakvih uticaja sa vani. Srpstvo se svojom drugačijom prirodom opire ovakvom nametnutom duhu. A filosofija Zapada ipak se napaja Istočno da je ne bi u potpunosti i nestalo. 

Po Branislavi indijsko kastinsko društvo i nije tako bilo loše, čak je pružalo veće mogućnosti i, naravno, manje nasilja. Jezik, mišljenje i ponašanje su u dubokoj vezi, dodaje ona. Srpsko biće dublje može biti objašnjeno izučavajući sanskrt. 

Dakle, u sanskrtu nalazimo mnoge srpske riječi, a i mnoge turcizme, kako ih je Vuk svojevremeno nazvao. Pa i čije je šta od toga jeste veliko pitanje.

Letindor

No comments:

Post a Comment