Jezici mnogi se mijenjaju no, imaju neki uvijek su isti, poput starog SANSKRIT-a. Vedska kultura, kultura Znanja je arijska (arya = gospodin kao Gospodar, plemeniti), a vedski je jezik arijske liturgije, religijsko-književni izraz. Sanskrit, slikovni jezik, je pojednostavljen u odnosu na ovaj prvi. Mahabharata i Ramayana su epovi spjevani na sanskritu.
Prvo
se nisu klale životinje i nije se jelo meso. Vedski. U postvedskom
vremenu sanskrit se koristi na dvorovima, među učenima, pričali su ga
brahmani, najviša kasta, kraljevi i mudraci stare Indije. Počeše ratovi.
Vedsko društvo se raspadalo i modifikovan je vedski jezik. I nije grčka
filosofija baš nespojiva s vedskom mudrošću. Cijeli svijet je povezan i
kulturno, naravno.
Sanskritski
,,Veda” znači čisto Znanje. Istinski tragaoci samo dođu do ovog jezika
vedskog, bez obzira na porijeklo, čuju zvuke od kojih je sačinjen
sanskrit, mantre. Poput AUM (Om), zvani Pranava - sve je u sjemenu ove
riječi. Mudri tu istinu osjećaju, čuvstvuju vrhovni Zakon Trojstva:
Brahma, Šiva (Krišna) i Višnu. Ali, četiri su osnovne energije znanja
Vedskog. AUM se vibriranjem unutar sebe umnožava i proizvodi sve ostale
zvuke. Oni stvaraju, oblikuju. Sve je proizašlo iz zvuka. Opet muzika.
Zvuk kristališe materiju, gradi ili razgrađuje.
Šesnaest
je sanskrit samoglasnika. Oni su stvaralački. Sanskrit je kosmički
jezik, moćan zvukovan sistem što prati najviše Zakone pa se ne
prilagođava povijesnosti, istorijski. Duhovni tragalac čuje mantre,
zvukove sanskrita. Sličan je bogme i hebrejski. Možda, i arapski.
Vedski jezik je brahmanski. Slovenski jezici su srodni sanskritu, još više crkveno-slovenski.
Kako
god da ispreturate riječi u rečenici staro-indijskog jezika i pisma
sanskrta opet će rečenica dati isti smisao. Prijedloga nema. Danas
najsrodniji sanskrtu je srpski jezik, a Zapadnim jezicima kad bi izuzeli
sve starogrčke i latinske pojmove, kažu, nastalo bi među njima samo
nerazumljivo mucanje. O tome piše i govori Branislava Božinović, srpski
znalac starog sanskrta.
Semitski
jezik, što je vidljivo i iz Starog zavjeta, je bukvalan, naredbodavan,
brutalno konkretan s uništavanjem apstrakcije, tvrdi Branislava. Tako je
i filosofija modernog svijeta postala pragmatična, pozitivna do te
mjere da ulazi u besmišlje. Istorija nije u ništa pogodnijem položaju. I
ostali. Ima statičko stanje stvari. Taj ustajali i jednosmjerni
starozavjetni duh, kao i anglosaksonski, jaše na Zapadu kao na svom
magarcu nepitajući ništa drugog. Taj duh kao takav teško je promjenljiv
od strane nekakvih uticaja sa vani. Srpstvo se svojom drugačijom
prirodom opire ovakvom nametnutom duhu. A filosofija Zapada ipak se
napaja Istočno da je ne bi u potpunosti i nestalo.
Po
Branislavi indijsko kastinsko društvo i nije tako bilo loše, čak je
pružalo veće mogućnosti i, naravno, manje nasilja. Jezik, mišljenje i
ponašanje su u dubokoj vezi, dodaje ona. Srpsko biće dublje može biti
objašnjeno izučavajući sanskrt.
Dakle,
u sanskrtu nalazimo mnoge srpske riječi, a i mnoge turcizme, kako ih je
Vuk svojevremeno nazvao. Pa i čije je šta od toga jeste veliko pitanje.
Letindor
No comments:
Post a Comment