Vilijam Blejk i Haksli Oldous: Vrata percepcije

Sva vremenska razdoblja su negdje u dubokom ,,području“ jednaka, svi geniji iznad su vremena, a za Vilijama Blejka (William Blake, 1757-1827) kažu - tako je stajao visoko da ga niko nije ni čitao. Predromantičar, i romantičar. Ili ...

Prototip nekog pravca u umjetnosti, ili bilo čemu, ne treba tražiti u jednoj tako izuzetnoj i usamljenoj ličnosti poput Blejka. Čak je snimljen i naučno fantastični film Blejkova sedmorka jer, ako hoćemo reći nešto istinito onda je najbolje uobličiti u bajku ili drugu vrstu fantazije. Blejk je više univerzalan, pjesnik, pisac, slikar, filosof ili šta već. On je izveo sopstvenu revoluciju koja u odnosu na društvene i nije se pokazala tako jalovom. Blejkova revolucija se još nije zaustavila. 

Čovjek je centar iz kojeg se Duh širi i obrazuje puni krug, to Blejk ilustruje i na svojim slikama. Čovjek nadahnut u sebi pronalazi Izvor. Tu se već Božansko dodiruje sa Ličnim, Beskonačno s konačnim i postaje misleće s jednog svog aspekta. Matematsko. Nije se moglo u Platonovu Akademiju bez znanaj o Geometriji, ali geomterija nam, valjda, nije ista. Blejkov odnos prema je jest’ značajan, ali daleko od egoističnog, on ne pridaje sebi kao takvom neki poseban značaj u kosmogoniji o kojoj govori. 

Neki će kod Blejka vidjeti i ,,ludilo“ jer kao dječak imao je i vizije. Njegovoa percepcija svijeta bila je drugačija od uobičajene ljudske, a fantazija moć kojom se obilato izražavao. Blejk je bio čudesan. On je čak naglašavao da je izvor njegovih djela Vizija. Dakle, Vidio je, dok su ostali samo gledali. Kaže da je vizionarstvo mogućnost za svakog čovjeka i da se to treba razvijati ili, bolje rečeno, njegovati. U pitanju je uzdizanje iznad racionalnog mišljenja. Nosilac energije u ovom svijetu vidljivih oblika je, po Blejku, Satana i tu energiju ili dejstvo, to nije sporno, treba ispoljavati. Nije Blejk konvencionalan, ali nije ni ,,đavolski“ raspoložen. e možemo čulno zaobići na našem Putu. Ali ... dovršite sami. 

Blejkov jezik je jezik simbola. Na njega utiču i Svedenborgova spiritualna nauka ili njegova filosofija, Paracelzus i drugi. Blejk kaže: Ko vidi Beskraj u svim stvarima vidi Boga, zato Bog postaje kao mi da bismo mi postali On. Njegove proročke knjige polemišu s tradicionalnim hrišćanstvom. U stihovima svojim, između ostalog, kaže: 

,,Potrebno je pročistiti ,,vrata percepcije“, i čovjeku će se sve ukazati onakvo kako ono jeste – Beskonačno. Jer čovjek sam sebe zatvara sve dok stvari posmatra kroz usku pukotinu svoje pećine.“ 

Zbog svojih stihova postaće idol i rok grupi The Doors (u smislu Blejkovih ,,vrata percepcije“). I Haksli će za naziv svog romana uzeti stih Blejkove pjesme ,,The Doors of perception“. Blejk ne ćuti o seksu, drogi i misticizmu, drugi će to upotrijebiti na svoj način. Blejk nije protiv tjelesnog ali ... Vrata i gušteri, kao i zmije su česta tema Blejkovih stihova. Ruža nosi tradiciju, crv donosi bolest. 

Blejk u vizijama vidi Crkvu od zlata, kaže: ,,I saw chapel all of gold ... zatim vidi izvjesno biće koje gmiže ka crkvi i kaže: ,,saw ... serpent“. kao gmizavci, prašinari, gušteri, niža bića. Njegova zmija je pobunjenik i ide na vrata crkve nasrćući. Vrata su kod Blejka glavna simbolika prelaza u, ne samo drugi svijet, već u beskrajne svjetove. Vrata su ikoničan znak ili pak simbol kod Blejka. Ali, vrata su i simbol zabrane, ne samo prolaska, zmija ne poštuje zabranu u smislu zakona razumskog. 

Blejk, naravno, može biti i pogrešno tumačen. On se obraća čak i ruži pa će ,,stručni“ to nazvati monologom ili pseudodijalogom. Prvim stihom se konstatuje bolest ruže, a pjesma završava uzvičnikom, kao znakom čuđenja, iznenađenja ili ... on kaže: ,,Ružo, bolesna si i umrijet ćeš.“ Da li je to scenski prikaz bolesti ruže, ili je rekapitulacija sopstvenog nekog doživljaja, ili vizija ili nešto četvrto? Pjesma ova je puna tame i nagađa se oko njena značenja. 

Za Blejka je svijet u obliku Jajeta. On ima koordinatni početak, sa time vrijeme i prostor. Pustinja je razumska i svijet ovaj satanski u gornjem području jajeta. To je hrišćaski pakao onako kako ga shvata pjesnik. I pakao je gore. Eden kao rajski grad je dolje, svijet imaginacije, vatreni grad Jerusalima koji blješti od imaginacije. Eden i Raj su u utrobi Zemlje. Za Raj je potrebna nevinost. Ovaj Vrt je čovjek nekada posjedovao. Četiri su mitološka elementa kod Blejka: tijelo, osjećanje, um i Duh. Duh je stvaralački princip, stanje prije ,,pada“, cjelovitost. To je umjetnost koja nadvladava revoluciju. I nema mrtvog po Suštini, sve biva Obnovljeno za Blejka. Kod njega Duša i tijelo nisu odvojeni, ima Jedinstvo, ne kao u hrišćanstvu. Suština dolazi kroz imaginaciju. I Bog sam je sluga geometrijskog Univerzuma, on opisuje šestarom krug, sa nebesa, ali i sto tako i na zemlji u Blejkovim slikama. Za Genije se kaže da nestaje s onim koji ga ima i pokazuje se rođenjem nekog drugog čovjeka, još ne znamo kojeg. 

Blejk je živio pored jezera ...  

Umjetnost jeste tu donekle, neki slikari su jače neki i slabije vidjeti sveprisutnu Vječnost, književnici, pjesnici, filosofi, duhovnici, i ostali, svjetovi nisu razdvojeni. Knjigu pod ovim nazivom (Vrata percepcije) piše Oldos Haksli 20 godina nakon takođe poznate knjige ,,Vrli novi svijet“, već izučavajući granična područja ljudske psihe i čaroliju svijeta on eksperimentiše i sa meksičkim kaktusom (ovdje se nećemo baviti tim imenima). Oslanjajući se i na teološku tradiciju piše i raspravu iz filosofije i mistične teologije - ,,Vječna filosofija” (lat. philosophia perennis; eng. The Perennial Philosophy). 

Mi imamo otpor prema iskrenosti iz mnogo razloga. Mozak i periferni nervni sistem su samo sigurnosna mreža da čovjek bićevno ne doživi više no potrebno je ili ne više od tog da bi bio funkcionalan u svijetu i tjelesno. U tom smjeru misli Haksli.

Čuveni engleski pjesnik i slikar Vilijem Blejk, što koristi pojam Vrata percepcije, značajno će ocjeniti djela čuvenog holandskog slikara ženskih likova i enterijera, slikara poznate Djevojke s bisernom naušnicom,  Jana Vermera  (oktobar 31, 1632-1675). Vrata percepcije su mu, kaže, samo djelimično pročišćena. Po Blejku, takođe ,,kada bi vrata percepcije bila otvorena, pojavilo bi se pred čovjekom sve što jest: beskonačnost. Jer sam je čovjek sebe toliko zatvorio da sve stvari vidi samo kroz uske pukotine špilje.” O njima dvojici piše Haksli, koji je čak predavao na fakultetu francuski jezik mladom Orvelu.

Po Haksliju, dvije su očiglednosti, velike i male, ove druge isto umjetničke donekle, užitak publici u prepoznavanju stvari i mjesta iz njihova života. Ljudi su gladni i velikih očiglednosti, poput umjetnikovih procjena o nečemu uopšte. No, umjetnički ispadi su i dalje sve veći, i mogu uzazvati sramotu kod onog koji osjeća za cijeli svijet, jer ovaj prije nije se sramio. Najčešće loši umjetnici zadovoljavaju potražnju. Suvi i sitni realizam mnoštva malih istina. Došlo se do takve neumjerenosti u popularnoj kulturi, mnogi umjetnici se koriste ma tek malim dijelom popularne egzistencije. Na djelu je sterilnost, istrošenost, nekompletnost, smrt. 

Da bismo napisali uspješno književno štivo, po Haksliju, u njegovom eseju - Iskrenost u umjetnosti, jedina mjera je Iskrenost. A za iskrenost nije dovoljna samo volja već i vještina, i talenat, po Haksliju. Možemo poželjeti biti iskreni u pisanju, a da nam to ne polazi za rukom pa ... ,,uprkos njegovim iskrenim namjerama, ispostavlja se da je njegova knjiga neiskrena, lažna i konvencionalna; emocije su prenaglašene, tragični događaji pretenciozni, i ono što je trebalo da bude dramatično zapravo je loše melodramatično.” Malo ko može opisati i svoju intenzivnu ljubav u životu. Ali, svi mogu da pate. U ljubavnim pismima pišemo sva mučenja kroz koja prolazi Duša. Iskrenost je plod Genija (lat. genius = duh). 

Letindor