ISKAZ je nit vodilja k pravom Biću, kao u antici što se uzima Logos. ISKAZ je pravo mjesto istine i primarno znači POKAZIVANJE, predikatizacija, saopštenje. Čekić se može uzeti kao pribor, ali i kao pokazujuće. Iskaz ne može nijekati svoje ontološko porijeklo. Govor je artikulacija razumljivosti. Izrečenost govora jeste jezik egzistencijalno. Tu-Bitak sluša jer razumije. Svaki govor ima karakter samoizricanja. Bitna mogućnost govorenja je i ŠUTNJA. Onaj koji u razgovoru ćuti takođe oblikuje razumijevanje. Pričanje naširoko zakriva i vodi u trivijalnu ili prividnu jasnoću. Moraće se i dalje od jezika u ime filosofije, kaže Hajdeger, da bismo se raspitali o samim stvarima. Bitan govor dovodi do dokučenosti, inače je naklapanje u smislu pozitivnog određenja, a ne u nekom omalovažavajućem značenju. Naklapanje je mogućnost da se sve razumije bez već imanja stvari. Ali nama treba brigovanje vođeno smotrenošću koja otkriva Priručno i čuva ga u njegovoj otkritosti. Smotrenost je privođenje svrsi.
Tu-Bitak traži ono DALEKO samo da bi se upoznao s njim u njegovu izgledanju, Tu-Bitak pušta da ga ponese ovo izgledanje Svijeta gde on briguje da sama sebe oslobodi kao Bitka-u-svijetu kod najbližeg svakidašnjeg Priručnog. Ali ZNATIŽELJA postala slobodnom ne briguje da bi razumjela već samo da to vidi, ona traži NOVO i samo zato da ga vidi, da bi od njega ponovo odskočila NOVOM. Ovim putevima znatiželje vlada naklapanje. Svemu tome možemo dodati i DVOSMISLENOST. Ovi egzistencijali (naklapanje, znatiželja i dvosmislenost) razotkrivaju jednu temeljnu vrstu Bitka svakidašnjice koju nazivamo PROPADANJE Tu-Bitka. Ovo rastakanje ima karakter izgubljenosti u onom ,,SE”. Tu-Bitak je od samog sebe otpao i propao u Svijet. Nepravi Bitak se u ,,SE” ruši u bestemeljnost i odvlači kroz ,,SE” u tobožnost. To je svojevrstan VRTLOG sa karakterom bacanja. Propadanje je noćni Tu-Bitak.
Svi filosofski stavovi su besmisleni, kaže Vitgenštajn. Ali to ne znači da nema filosofije. Ona nije u stavovima, reći će on.
Filosofija i nije poznata po tome da se njom zaključuje, ali mogu dati neko svoje viđenje ontoloških problema od početka poznate ljudske istorije, u evropskom ili zapadnom smislu sve do modernosti. U tom smislu ontologiju doživljavam kao udaljenu od svojih izvora, a njenu blizinu, možda, prije ćemo naći kod ljudi koji su sačuvali svoje mitove i kulturu iz nekih, čak i prijeistorijskih vremena, misleći pri tom na nama poznatu i prihvatljivu istoriju ljudske civilizacije. Hajdeger je ovdje takođe značajan.
Letindor (www.letindor.blogspot.com)
No comments:
Post a Comment