Egzistencija je način Tu-Bitka kojim se označava to Biće, a ne da se izražava njegovo ŠTA stvari. Tu-Bitak ne smije biti shvaćen kao rod pa je postojećem Biću njegovo Bitak ravnodušan. Tu-Bitak je moj. Tu-Bitak nije naprosto postojeće, iako uvijek ima sebe. Ovdje je jasno uočiti Hajdegerov horizont posmatranja u vremenu unutar kojeg se prostire samo postojanje. Biće u svom Bitku samo sebe bira, stiče, samo sebe može izgubiti i sebe još ne steći. Jer je vlastito. Na neki način Hajdeger ovim potvrđuje da je čovjek kao Biće u svojoj dubini ili suštini potpuno Slobodan, sebeodređujući. Nepravost Tu-Bitka ne znači nešto ,,manje“ Bitka, nepravost određuje Tu-Bitak prema njegovoj mogućoj potpunosti. Ovdje rečeno čovjek nema nikakvu odgovornost prema samom Bitku i vidjećemo dalje kako se odvija analiza Tu-Bitka. Tu-Bitak tek zainteresovan za svoje postojanje može da uživa. Vazdanje je vlastitosti i egzistencija sama je istaknuta ispred esencije. Samo Biće nam je nejasano i tek otološkom analitikom Tu-Bitka mi imamo neki trag. Sigurnim zadavanjem Bića pala bi svaka mogućnost da se Bitak tog Bića privede razumijevanju. Tu-Bitak određuje sebe kao Biće uvijek iz neke mogućnosti kojom on jest i nju (mogućnost) u svom Bitku nekako razumije. I tu se temeljno dešava ustrojstvo egzistencije Tu-Bitka. Iako neodređen Tu-Bitak ovdje već ima pozitivan fenomenski karakter Bića, to nije Ništa. Ono pozato postaje ontički blizu, ali ontološki sve dalje.
Biće jest neko Ko (egzistencija) ili neko Šta (postojanost u najširem smislu). Egzistencijalna analitika Tu-Bitka slijedi prije svake psihologije, antropologije i pogotovu biologije. Bitak osobe ne možemo pretvoriti u subjectum jer osoba nije stvar prirode, nije supstancija niti je predmet, kako će nagovijestiti i Husserl. Akt nikad nije neki predmet, reći će i pjesnik Šiler. Akti pripadaju samom izvršenju i dati su u refleksiji, reći će on. Akti su nešto nepsihičko. Intencionalni su akti koji će stvoriti osobu koja nije bitno predmet kako mi objektiviramo. Osoba je data tek kao izvršitelj intencionalnih akata povezanih jedinstvom nekog smisla. Psihički Bitak nema nikakve veze s osobnošću. Akti bivaju izvršavani, a osoba je izvršitelj akata, možda, samo to izvršanje viđeno refleksijom. Ali, koji je ontološki smisao tog ,,izvršavati“?
Letindor (www.letindor.blogspot.com)
No comments:
Post a Comment