Hajdeger će u ,,Bitku i vremenu” govoriti o autentičnom i neautentičnom Bivstvovanju što, dakako, već upućuje na etički zahtijev, odosno na normu ponašanja za čovjeka kao posebnog bića u svijetu. Ovo se pitanje proteže i kroz cijelo Hajdegerovo djelo, između ostalog, i kroz pojam autentičnosti kao pravosti i nepravosti, u smislu da smo vlastiti (njem. eigentlich) sa uvijekmojosti (njem. jemeinigkeit). Tu se radi o Bivstvovanju koje je ,,uvijek moje”, poput našeg jezičkog izraza: Ja sam (njem. Ich Selbst). Sve ovo, naravno, ide kroz Tu-Bivstvo čovjeka, a Tu-Bitak (opstajanje) je uvijek neko ,,Ja” pa je tek u tom slučaju moguća autentičnost ili neautentičnost. Hajdeger kaže: ,,Biti sebi svoj vlastiti, birati sama sebe i svojim se izborom dobiti.” Neautentično bivstvovanje je za Hajdegera ,,propadanje” u koje spadau i: govorkanje, znatiželja, dvosmislenost i drugo. I nema nekog izolovanog ,,Ja” bez drugih, kaže Hajdeger, što će kasnije razraditi i njegov učenik Levinas. Svijet uvijek dijelimo s drugima, otud ,,skrb” ili ,,briga za”. Tjeskoba je temeljni osjećaj za Hajdegera, koja vodi dalje do ,,briganja” različitih vrsta.
Letindor (www.letindor.blogspot.com)
No comments:
Post a Comment