Čovjek je nešto što seže više od samog sebe, reći će i hrišćanska dogmatika, ali ova ideja transcendentnosti, da je čovjek više nego razumsko biće (animal rationale), neće postaviti i ontološko pitanje samog Bitka. Takođe, sve govori i od antike da je Logos vrsta Bitka koji za nas nosi i tamnu ili neosvjetljenu stranu. Rečeno je da čovjek svoj uzor ima u Bogu i da je stvoren po Njegovoj ,,slici“. I ovdje vidimo da je čovjek zaboravljeno pitanje, i od grčke definicije i od kasnijih teoloških putokaza. On se uzima kao razumljiv po-sebi. I kogitacije Dekartove uz ovo naslijeđe ostale su isto neodređene ili se neizričito uzimaju ,,razumljivim po-sebi“. Sve ovo u istoj mjeri vrijedi i za psihologiju. Izostali ontološki temelji se ne mogu nadoknaditi ugradnjom antropologije i psihologije u neku opštu biologiju kao ,,nauku o životu“. Život se ne da odrediti, to nije puko postojanje niti je Tu-Bitak, ali kroz Tu-Bitak je bitno dostupno. O ontološkim temeljima ne možemo odlučivati preko empirijske građe. Mi sa svim tim imamo poteškoću dobijanja jednog prirodnog pojma svijeta. Naša svakidašnjost se ne poklapa s tom primitivnošću, reći će Hajdeger. Od pozitivnih nauka nemamo šta posebno od tog očekivati. Ontologija svoj doprinos može dati indirektno. Nauka ne misli, reći će Hajdeger.
Letindor (www.letindor.blogspot.com)
No comments:
Post a Comment