Ontologija / metafizika Umjetnosti

Tajna učenja svih epoha u vezi su i s pojmom nečulne Sokratovske (Platonova ,,Država") ili još bolje, pitagorejske muzike pod mističnim brojem 4, ali na trećem mjestu u redu nauka (Harmonices Mundi, Musica Universalis, The Harmony of the World,  Harmony or Music of the Spheres, Universal Music), o čemu će se govoriti i u tzv. Srednjem vijeku. U vezi s tim je i teorija boja kojom će se naročito baviti i pjesnik Gete. Da kako, i notacija savremene zapadne muzike. 

Vječno je i u vijek ponavljano pitanje za čovjeka – Da li je on, na koji način i da li može biti Slobodan, time sretan, da li se može prevazići, proći sopstvene granice tijela vidljivog, ima li se Viši cilj sem gole egzistencije čovjek? Je li kroz umjetnost nešto dato, nepoznato, je li i koliko je to Božansko? Da li je ,,Lijepo, Dobro i Pravično” kao ono platonsko naša mogućnost za koju se valja i možemo boriti? Teško je dati i valjano pitanje a kamo l’ dati odgovor. Umjetnost sama najbolje priča i mi ćemo sad  pokušati pojmovno reći. Odslikati, odsvirati, dati ukus. U svem ima umjetnosti. Dokle ide? Veliki i dubokoumni mislioci se značajno bave ovim problemom, ključeve traže životne Tajne. I nije da nema rješenja za našu prazninu, ali praznu, ništavilo Istočno i sartrovsko, nije ni da svrhe neke sakrivene nema osim nam vidljivog. 

Stvari su, to priznaće mnogi, manje ili više Božanske. Sokrat se u Platonovim dijalozima slaže sa sagovornicima u samom početku, očekuje pravu gozbu riječi no, zamoljava prvo, po običaju, da prizovu se i Bogovi, potvrđuju svi to da za male i za velike stvari trebaju ovi biti (pri)zvani, a kamo li kad je pitanje o kakvim većim stvarima, npr. Svemiru. 

Šest je vrsta kretanja propadljivog svijeta, a sedmo kretanje Božanske je Duše unutar sebe i kružno, one nevidljive MUZIKE. Eidos - tijelo, hexis ili habitus je ta navika postojanja u obliku. Zakonitost kretanja u onom je koje se kreće, a i ne kreće se. 

Harmonija sadrži kružne pokrete srodne kretanjima naše Duše, muzika – koja ne služi samo nasladi bezrazložnoj kao što je danas slučaj, kaže i Platon. Muzika je Muza dar, pomoćnik koji kretanje Duše, postalo neusaglašeno, dovodi u stanje uređenog i saglasnosti sa sobom.  A i ritam su nam dale iste Muze da nas čuva nedostatka mjere i druge oskudice u ljupkosti, svojstvenih većini ljudi. Ljupkost je dodir sa Božanskim. Kraj umstvene Duše budu i sporedni uzroci što uvijek stvaraju slučajno, neuređeno pa, treba Um, i Srce i Um. I ko zna?

Um može da prevlada nužnost i da okrene dešavanja u željenom smijeru. I Timaj govori o onom što je najviše vjerovatno. Pored četiri osnovna Bog je dao na upotrebu i PETI elemenat hyle (etar) u kojem se oslikavaju svi likovi. Arhetipi ili ...

Ontološki TONOVI su blok gradivni za izgradnju ovog ili drugog Svijeta kroz oblike, sve treperi, u harmoniji s drugim stvar je il’ sama je Duša sobom. Organska je. A Duh! On sve prožima. 

Umjetnost proizvođenje je uz pomoć Slobode i izvođenje. Sloboda je tamo IZA, a ja ili mi smo tu sa stvarima svim. Otkuda Svijet? - krenimo ka Izvoru. Noetički. I poetski malo.  I principima matematski. I sopstvenom il’ drugom Voljom, nešto od ovog je bilo ili jeste Prvo. 

Biće tražim u sebi i kroz sebe, kad vidim te Duboko sam. Jesi li ti il’ sam ja? Ko zna? Biće je ono koje nas hrani i nosi, koje nas donosi tu gdje čovjek ponekad izgleda lud pomalo, zanesen Božanskim, uzme ga nešto i odnekud. Nije vrntav.

Dakle, sve su umjetnosti u temelju Božanskog Bitka, u Duhu su, Apsolutu, i Slobodi, matematski, muzički i ... Tajna Velika je tog mogućeg IZLASKA IZ SEBE, transcendentno spoj zemaljskog i nebeskog - Pi. 

Najviša je umjetnost skrivena muzika što neprestano IZA svira. Osnov sveg ta skrivena nauka je od nauka drugih bijeg - STEREOMETRIJA. Nosioci ovog ,,zvuka” mogu biti raznovrsni, umjetnosti SVE, i svijet, i muzika čulna, slike, kip, riječi, sve.

Umjetnost hrani društvenu stvarnost, ukazuje na pogrešan smijer i stvara novo. A modalitet, ako je ,,načinstvo”, zar nisu svi oblici umjetnosti svaki za sebe modalitet muzike nevidljive i filosofski, o čemu Sokrat potajno priča. Nije za trg. Ako se u najranijim vremenima govorilo o 24 modaliteta, zar to ne bi mogla biti 24 osnovna načina umjetničkog izraza najviše Istine koji, opet, svaki na svoj NAČIN prenosi Biće nevidljivog. No, modaliteti su svedeni na 2, veseo - tužan, dva lica istog izraza (načina), sad nazvani tonalitet. Tu se takođe može pričati o tome koliko lica ima ljepota, za svaki modus izgled, pokret, oblik, miris, zvuk i glas ... i priroda sadrži u sebi, dakle, sve moduse umjetnosti no, kroz čovjeka bolje priča, svira ili progovara. Zato čovjek u prirodi i od prirode on Stvara vidljive Nevidjivoj.  

Na putu ka istini, po Platonu, i između ostalog, treba učiti četiri (4) nauke. Prva nauka je nauka o brojevima (aritmetici), druga nauka je geometrija, treća nauka stereometrija, a četvrta astronomija. Ni prevodi potpuno nisu adekvatni. Ove četiri nauke nimalo ne liče na današnje istoimene. Posebno je tu zanimljiva nauka o tijelima po-sebi (Stvar po-sebi već nije stvar, reći će Kant), stereometrija jer liči na posebne misterije, ne znanje s distance iz intelekta već stapanje s Bićem u nekoj višoj dimenziji. I ko zna je li ta nauka adekvatno prevedena, jer pojam o tom ni nemamo. Sokrat, junak Platonovih dijaloga, kaže u djelu ,,Država” (Polis) da na tom mjestu nećemo ništa govoriti o ovoj najvažnijoj nauci već nekom drugom prilikom, a tu drugu priliku nismo dobili ili je nismo prepoznali u drugim Platonovim djelima. Možda se radi o misterioznom pitagorejskom broju 4, koji je nevidljiv. Ne bih rekao da je ,,stereometrija” adekvatan prevod drevne nauke, da se radi tu tek o trodimenzionalnim tijelima za naša čula, jer priča se o nečulnoj ili nevidljivoj muzici, renesansnoj harmoniji sfera. Jasno je da se o svemu i baš svakom zgodom i baš svim slušaocima na identičan način ne može sve ni govoriti. Ne možemo pojmovno ni objasniti sve pojave. Metaforom, možda, i umjetnošću za neku Višu ostvarenu svijest. Neke se Istine moraju reći i kroz bajku, fantaziju, fantastiku, drugačije je i opasno, reći će pisci bajki i naučne fantastike ili pak fantazije. Oni koji su znali ovu ,,istinsku nauku” krili su je od drugih pa je i do današnjih dana skrivena. Možda tek usmena? Ili se dostojnima sama otkriva? Iz onog što o njoj pišu stari filosofi teško se šta može danas jasno razabrati. Jezik nam bježi, pojmovi i značenja. Ono što se o ovoj nauci zna je da proučava tijelo „po-sebi“, rečeno kantovski, nalazi se kod kocke i svega što ima ,,dubinu”. Sve je drugo pod velom tajne. Ovo je nauka 4. po redu, označena brojem 3. Četvrta molitva sufija je ,,Povratak”, a treća ,,u Bogu”. Sufiji su mistični kao i ova starogrčka nauka. Bogu se u tajnosti moli, reklame i galame tu nema. 

A šta je tijelo, grčki hexys? Tijelo starih filosofa je SVIJEST (SVE jest’), ono se mora razmotriti prvo kakvo je ,,po-sebi”, tek onda gledati kretanje. To nije TIJELO kojeg poznaju današnji naučnici niti filosofi. Glaukon govori Sokratu da mu se čini da ova nauka NIJE otkrivena. I kroz igru riječi mi naslućujemo da tu ima nešto, prisjećamo se pitagorejske škole. Ista nauka, reći će mnogi, izučavana je i u Platonovoj Akademiji. Radi se o Dubini. Bog Mudrosti je Bog Dubina koji spašava i Utnapištima, kralja i sveštenika Sumera, koji je u ,,mitu o Gilgamešu” napravio brod kao što je u Bibliji Noe. Bog Dubina javlja u snu o nastupajućem potopu. Izgleda, ovu nauku poznaju tek Bogovi i oni kojima se Bog u snu javi. Države ne cijene ovo znanje, reći će Sokrat, te je ista nauka slabo razvijena, a osim toga treba i vođa. To je jedina neotkrivena nauka i kao takva najteža, zato je i bio ogroman problem Sokratovim učenicima kad je ovaj ,,odlazio”, jer ko će ih dalje voditi? Vođa mora biti neko ko je u sebi samom, što kaže Sokrat: Tražite ga (vođu) u sebi samom i ništa ne žalite. To može biti i stranac. Ako saputnika istinskog nemaš lakše je izlagati sebi i sasvim sam, jer sagovornici moraju biti usaglašeni. Za Platona je vođstvo bitno. Stereometriji je prethodila nauka Aritmetika i Geometrija kao uslov za ulaz u Akademiju. Naravno, ne geometrija baš kakvu je učimo u savremenim školama. Ne znam. 

I šta bismo javili Sokratu danas da je još živ? Mi danas znamo tek tuđe živote, a sebe ne. 

Ima forma, oblik, ima načinstvo kroz modalitet, 24, a ne 2 kroz tonalitet (tužno ili veselo, to nekad je bila MJERA), dovođenje u saglasje sa Cjelinom i samim Sobom. 

Bez čula mi ni ne možemo, estetski moment je vrlo bitan no, samo muzika čulna je nedovoljna, i najbolje je da su sva odjednom čula uključena u doživljaj: sluh, vid, miris, okus, dodir, da bismo što više prišli nevidljivoj muzici Ljubavnika Božanske Mudrosti, po kojoj se Božanski i stvara. Sve dostupno nije uhu, muzičari. Muzika se sluša ili svira Cijelim Bićem. Vi to znate. 

Umjetničko djelo je Ono Jedan koje nije broj, Cjelina Nulirana u kojoj je sadržana Vječnost, a svi brojevi i jesu suštinom svojom Beskonačni. Hologram je kad dio ima sve u sebi što ima Cjelina. Sopstvena je HARMONIJA, estetsko u djelu umjetnika Istina na djelu JE. Umjetnost PROCES je i nije stvar. Nebitan je i umjetnik sam. Umjetnost je uvijek ta što poziva na kretanje. 

Umjetnost i jeste PONOR, razapet je čovjek među obalama. Il’ je most? Kad vidljivo ili čulno nam izmakne mi visimo i čekamo pad, to kraj je onom koji je nespreman. 

Letindor (www.letindor.blogspot.com)