„Neka ne ulazi ko nije vešt geometriji“ - je natpis koji stoji na ulazu u Akademiju, a na ulazu u Delfe je pisalo: ,,Upoznaj samog sebe!” Na jedan poseban način ovo dvoje se može dovesti u vezu.
U sedmom pismu u ,,Državi” je, osim alegorije pećine, i priča o naukama, a u vezi sa zemljoradnjom, pomorstvom i ratnom vještinom. Zanemarena nauka, kako piše ovdje jeste stereometrija, ali uz napomenu prevodioca da je ovaj dio Platonovog teksta nejasan te da je on upotrijebio pojam stereometrije kao prostorne geometrije za njemu nepoznatu nauku u Platona, a i u nedostatku drugih pojmova. Ta treća nauka je, kaže Platonov Sokrat, zanemarena u državi, a za nju je potreban i vođa (zbog toga su učenici Sokratovi i zabrinuti u Fedonu kad Sokrat umire, jer ko će ih sad voditi). Sokrat će sa druge nauke otići na četvrtu, a zatim se ponovo vratiti na treću. Prvo je uzeta aritmetika kao računanje jer, kako kaže Sokrat: ljudi, koji su od prirode obdareni za računanje , sposobni su i za sve ostale nauke te kako čak i oni koji sporo shvataju, ako se uče i vježbaju u računanju, imaju bar tu korist da njihov duh u velikoj mjeri postaje oštroumniji. Red je da se poslije površina, tj. poslije geometrije, proučava tijelo, ali ne tijelo u pokretu dok se ne vidi šta je tijelo po-sebi. Trojka će ipak biti preskočena i ide se sa druge na četvrtu nauku - o tijelima u pokretu. Ovdje je svojevrsna misterija oko priče o naukama, pa ćemo vidjeti da se može povezati i s pitagorejstvom, njihovim svetim brojem četiri (Tetrakis) i mističnom trojkom. Na prvom mjestu je aritmetika (i logistika), a geometrija kao saznanje o onom što je Vječno je na drugom mjestu. Zar geometriji, bar sudeći po onom natpisu na ulazu u Akademiju, ne pripada neko više mjesto među naukama, a ne tek drugo od njih četiri? - to već čudi. Ali, ako uzmemo da je stereometrija poznavanja tijela po-sebi, onda stvari dolaze na svoje mjesto. Pa i to što nemamo adekvatne pojmove za prevod. Akademija po redu stvari, bar kako se natpisa tiče, ima niže mjesto za stepenik od proročišta. Seneka kaže da geometrija nije filosofija, jer se njom stiče znanje, a po Aristotelu ona ne pripada prirodnim naukama. Geometrija kao nauka o Vječnom podstiče Dušu da gleda ka gore, potvrdiće Sokrat, tj. priprema filosofsko promišljanje za uspon ... jer će sve bolje shvatiti onaj ko se bavi geometrijom nego onaj ko u geometriju nije upućen.”
Razumjevanje je veoma važno za filosofiranje i kod Aristotela, a kod Platona bolje shvataju oni koji se bave geometrijom, nego oni koji se njome ne bave. Mnogi filosofi su zaista govorili o geometriji i mnogi govoreći o geometriji, govore i o dokazima, a tu je već prisutniji Aristotel. Računska umjetnost i geometrija zajedno čine mnogo da uprave Dušu u visine. I Spinoza piše svoju „Etiku“ određenim geometrijskim redom, reći će tumači, ali ne objašnjavaju kakav je to red, i u čemu je njegova posebnost kada se naglašava da je tako izložena njegova nauka. Je li to što Spinoza kad naukuje o nečem prvo daje „postavku“, zatim za tu postavku prilaže „dokaz“ a onda daje i „primjedbu“, te odgovara na istu. Dokazi geometričara su oduvijek uzimani kao nešto veoma izvjesno.
Dekart s početkom svog filosofiranja od velikog broja pravila koja sačinjavaju logiku, uzima četiri pravila od kojih ne odstupa ni u kojem slučaju. Mi kritikujemo Dekarta a da njegovo prvo pravilo nismo uopšte ozbiljno shvatili: ,,Da nikad ništa ne prihvatam kao istinito, a da jasno ne spoznam da je to takvo, da najbrižljivije izbjegavam svako prenagljivanje i neprovjereno donošenje suda, i da u svojim sudovima obuhvatam jedino ono, što je za moj duh tako jasno i razgovjetno, da nemam zatim nikakvog povoda u to posumnjati.“ Uočljiva je sličnost sa helenskom prvom naukom, iako drugačije rečeno. I indijske četiri kaste tako mogu da znače ove filosofske „dimenzije“. Broj četiri je vidljivo u upotrebi, ali i nevidljivi ili mistični broj tri.
Dekart u trećoj nauci, koja je kod Platona to mistično tijelo po-sebi, kaže: „Treća je moja maksima - uvijek nastojati radije pobijediti sebe nego sudbinu i da radije promijenim svoje želje nego red u svijetu i uopšte da se priviknem na to da vjerujem, da ništa nije potpuno u našoj vlasti osim naših misli.“ Tako je Dekart proučio tijelo „po-sebi“.
Tako nam se igrom riječi otkri tajanstvena nauka, ali ne svima. Ova nauka se nije otkrila današnjim filosofima, jer su oni nešto drugo prepoznali. Za Glaukonove riječi da ta nauka nije otkrivena kažu filosofi da je to omaška, ali namijerna omaška, jer su tu nauku već poznavali i pitagorejci, a i Platon ju je izučavao na Akademiji, što je čak i istorijska činjenica. Istina je i to da ta nauka nije bila otkrivena u Platonovo vrijeme, to nije ni danas, i neće biti otkrivena jer takva joj je priroda. Sokrat treću nauku ne imenuje imenom stereometrija, nego kaže: „Ono što je prethodno izlagano“.
Povratak u to treće mistično područje ,,nauke” stvar je, kako se čini, vjere, ne zavisi direktno od naše lične odluke. Mistični pokret islama sufizam, slično je pojmovno kao sofizam, imali su četiri molitve, a četvrta se zvala upravo „Povratak“ pa, ako bi se oni vraćali trećoj molitvi kao Sokrat što se vraća iz četvrte nauke u treću, onda oni vraćaju molitvi koja se zove „U Bogu“, jer im se tako i zvala treća molitva. Aristotel kaže da je „cjelina“ i „sve“ imenovano „tijelom“, i da je označeno brojem tri. Kad se vraća „tijelu“, vraća se sebi i proučava sebe. I Hrist govori o molitvi u tajnosti, da se ne bude kao licemjeri koji hoće biti viđeni. I danas umjesto ,,upoznaj samog sebe” mi imamo izreku - Upoznaj tuđe živote.
Vođa na ovom mističnom putu je stranac. Teetet, koji mlad i neiskusan, u dijalogu ,,Sofist” kaže Strancu: „Idi naprijed i mene vodi po tom putu“. Stranac takođe govori Sokratu: „Lakše je, Sokrate, s jednim prijatnim sagovornikom koji se dade voditi, no ako nema takvoga, bolje je obrazlagati posve sam.“ Najbolje je to činiti homerovski „idući udvoje“, ali ako nema saputnika onda je najbolje to činiti sam. I eto zbog čega Platon izlaže u dijalozima.
Pavle u poslanici Jevrejima kaže: „Slušajte vođe svoje i poštujte ih, jer se oni staraju za duše vaše, kao oni koji će odgovarati za njih, i to neka bude tako da bi oni to s radošću učinili, a ne uzdišući, jer vam tad ne bi to ni pomoglo.“
Za Platona je vođa izuzetno značajan, a to je i razumljivo ako je vođa ili vođstvo savjest: „Nikad niko, ni muškarac ni žena, ne smiju biti bez vođstva i ničija se duša ni u ozbiljnu poslu ni u šali ne smije naviknuti da nešto radi na svoju ruku … I u najsitnijim poslovima treba prepustiti odluku vođi, kaže on.”
Da li je i sam Platon pripadao nekom mističnom društvu, on je nazvan širokim, a zar isto to nije pisalo na ulazu u Akademiju, jer geometrija jeste izučavanje po širini, a ne samo da je Platon kao rvač bio širok u leđima pa je taj nadimak dobio od svog učitelja? Prva dimenzija je, naravno, dužina i predstavljena samo linijom. Tek treća dimenzija ima Dubinu, ona nas uvode u nas same, kao kocka i kao lopta.
Za nas su Heleni djelovali tek naivni. Poput Talesa koji kaže da je osnov svega ,,voda”. Ali mi ne mislimo na istu vodu, kao što ne mislimo ni na istu geometriju. Badava su razum i bezgrešnost nevjernomu.
Kvadrat je razumijevanje, a krug je Beskraj, zato i treba postići rješenje kvadrature kruga. To je čovjekov put u Vječnost. Herodot kaže da je geometrija nastala kada je kralj razmjerio i podijelio Egipat na kvadrate, podijelio zemlju i odredio porez. Priča je dvostruka i to nije sporno, i čovjek je dvostruk najmanje. I Pjesnik Horacije kaže: ,,Mijenjati četvrtasto okruglim.”
Spinoza u „Etici“ kaže: „Pretpostaviti da se beskonačno sastoji od konačnih dijelova, isto je tako besmisleno, kao zamišljati da krug ima osobine kvadrata.“ Tako će i Zenonovi paradoksi biti nekorektno postavljeni, jer konačno se mjeri i prelazi na isti način u beskonačno, npr. s kornjačom i Ahilom.
Ono što je beskonačno nije moguće spoznati, jer se može spoznati samo ono što je ograničeno, reći će stari filosofi, i Spinoza. Tek kad se nešto ograniči to je moguće spoznati, i kad se spozna onda je „u kvadratu“.
Spinoza još kaže: „Na vaše pitanje, da li o Bogu imamo tako jasnu ideju kao o trouglu, ja odgovaram sa da; a ako me pitate, da li o Bogu imam tako jasnu predstavu kao o trouglu, onda odgovaram sa ne.“ Ideja je u trouglu i možemo je dovesti u vezu s dijalektikom. Predstava prelazi u kvadrat. U tom smislu i Aristotel kaže da čovjeka, koji poznaje geometriju, ništa ne bi toliko začudilo kao kad bi prečnik postao samjerljiv s kružnicom. Put kojim moramo ići je kvadraturom, onako kako je i Egipt (Kem) podijeljen.
Dakle, četvrta nauka je astronomija i ona proučava tijelo u kretanju. Mi danas znamo za tri dimenzije, četvrta je vrijeme, nova nauka uporno ponavlja stare priče. Rekli smo da su tri dimenzije: linija, površina i tijelo, astronomija proučava tijelo u kretanju - vrijeme, kao četvrta, a tijelo po-sebi je treća i skrivena nauka što vodi u unutrašnjost tragaoca.
Letindor (www.letindor.blogspot.com)
No comments:
Post a Comment