Berđajev - Religijska filosofija

Nije se dopao svojima pa su ga otjerali, ali ga i prisvajaju. Njega je čitao cijeli svijet. Za sebe kaže da je naučan i realan, da tuđ mu je akademizam. Vjeruje u intuiciju. Kaže da dobio je nasljeđe od svojih predaka i njegova je dužnost da to nasljeđe čuva i bogatstva ta uvećava. Aristokratizam duhovnoga je njemu polazna tačka, reći će, i to ga obavezuje na plemenitost u postupcima. Ne počinje se od njega niti bi takvo što on prihvatio, osim da je otkrivalac Istine i po tome je konzervativac, i revolucionar isto. Nihilizam je huliganstvo, strašna pustoš po Berđajevu. Stepenice vode na nebo, da, dogmatske stepenice, i viša se oslanja na onu nižu, jer progres ne negira prošlost već sabire i ono vanvremensko, i obogaćuje svijet. Razvitak je stvaralački proces, iako ga često pogrešno shvataju kao istrebljenje. 

Svijest o blizini Boga i to da smo mi djeca Božija, a ne robovi, jeste osnova mojih religiozno-filosofskih ideja, reći će Berđajev. Samoljubiva je pobuna protiv Boga, a viteška je vjernost Bogu. Religiozni osjećaj mora biti radost, a svijet tek imanentno uzet, taj prirodni vidljivi svijet je užasan i bez izlaza ako nema istinske Vjere. Filosofski rečeno i po Berđajevu taj izlaz iz užasnog svijeta je transcendentan. 

Ne, ne treba vjerovati u onu religiju koja životu ne daruje milost i blaženstvo, kaže. Istina je saborna i nadindividualna. Nama treba novo religiozno iskustvo. Berđajev je zbog svega ovog naljutio mnoge, ali je mnoge i probudio, razveselio, ohrabrio. Kaže: ,,Ova knjiga je uperena protiv triju istorijskih sila, protiv moćnih tendencija koje stupaju na istorijsku scenu (to je bilo vrijeme kad su stizale socijalističke vlasti): 

1. protiv stare mrtve crkve i stare religiozne  posustale svijesti koja je posvetila shvatanje državnosti;

2. protiv pozitivizma, ateizma i socijaldemokratskih lažnih religija koje je posvetila nekadašnja racionalistička svijest;

3. protiv anarhističkog iracionalizma, protiv haotične mistike i društvenog nihilizma koji polazi od takve mistike. 

Ovo svoje suprostavljanje lažnim tendencijama Berđajev naziva novom religioznom svijesti, on svoje osjećanje Ličnosti naziva realno-mističnim kao intenzivirano samoosjećanje koje u svjetskoj tajni otkriva individualne sudbine. 

Na religiju se ne može gledati sa strane - sa strane se skoro ništa ne može vidjeti. Ovaj religiozni (najvažniji po Berđajevu) odnos prema religiji ne poklapa se sa teološkim, bogoslovsko-apologetskim odnosom prema religiji. Apologetsko bogoslovlje se odavno pretvorilo u mrtvu disciplinu, u nekakvo mučno sjećanje o nekadašnjoj religioznosti. Fojerbah izučava religiju antropološki. Međutim, u mističnoj tački se sreću ljudsko i Božansko pa je prihvatanje Boga i konkretan istorijski fakt ... Berđajev tvrdi da su svi ljudi u izvjesnom smislu mističari, ali to ne žele da priznaju držeći se svoje lažne racionalnosti. Zato je  misticizam za Berđajeva i te kako realan, ali to nije subjektivni misticizam kojeg će Berđajev nazvati ,,mistifikovanjem“. Mistika prevazilazi ove vrste psihologizama. Mistika je neposredna datost bića i neograničena moć iskustva. Mistika je suprotna iskidanosti i apstraktnosti duševnog života. Ona je stapanje sa realnostima. A grčki mistikos je prebivanje u samoj Istini. Suprotnost je solipsizmu (da subjekt stvara svijet). Mistik se ne uživljava u empirijske datosti i senzacije već u transcendentne realnosti, koje nisu direktno empirijsko iskustvo. Mističan događaj ima i religiozni karakter, a ostati u mistici i ne zakoračiti u religioznost za Berđajeva znači biti inertan i zauvjek priznati slijepilo. Religija je njemu realna mistika koja umije da vidi, da prozre. Religiozne dogme imaju svoju dinamiku, ako smo ih osvojili našom slobodom. To su sve činjenice. Ni Hrist nije teorija. Dogma - to je kompas koji nam pomaže da se krećemo naprijed, kaže Berđajev. U čemu je suština religije, dalje će on pisati o tom ... i zbog čega nam je religija potrebna? 

(kontekstualno početak  iz knjige Nikolaja Berđajeva: Nova religijska svijest i društvena realnost; Pogled na svijet Dostojevskog, Petrograd, 15. april 1907.)

Letindor (www.letindor.blogspot.com)