Ibn Arabi - sufi mistik

Ibn Arabi - mistični filosof iz Andaluza, rođen na jugu Španije, Ibn Arabi ,,najveći šejh”. Ezoterik i sufi mistik, i pjesnik iz 12-og i 13-og vijeka. Od učitelja s kojima se sretao, i dvije su žene, Jasmina od Maršena, i Fatima iz Kordobe. Tri puta se sreće s velikim filosofom Ibn Rašidom (Averoes), ali treći susret se zbiva u snu i nakon Rašidove smrti. Metafizički dokaz s njima je suprotan fizici. Averoizam je malo više Aristotelizam. Arabi plovi još dalje.

Jedinstvo je Bića. U svemu je i neoplatonizam, i Suhravardijeva ,,filosofija svjetlosti”. Zaljubljenik je sufijske gnoze. Kreće ka Tunisu. On vidi duhovnu ili kosmičku hijerarhiju, četiri su stuba za četiri strane, a sedam nebesa, gledao je u nebesko rodoslovlje, metapovijest. Božanski je prijesto, sve objedinjeno. Ptica Anqa mu donosi duhovnu poruku o neophodnosti njegovog kretanja na hodošašće u Meku, na put u središte nebeske Ka’be kao univerzalnog duhovnog središta, jedinstvena toposa zemaljskih i nebeskih gradova, gdje počinju i dovršavaju rodoslovlja svih civilizacija, kultura i religija. 

Postaće članom Hidrova sufijskog reda. I pozvan je da s knjigama izađe u svijet na korist ljudima. Sve što postoji: nebesa, zemlja, ljudi, džini, stoka, bilje, čisto i nečisto, svo to nije ništa drugo do Bog, kaže Arabi. Ali ne trebaju se uzimati te neke posebne, pogotovo loše stvari da se iznači On, to rade neznalice, dodaje Arabi. Sve je oko Gospodara Jednog, Originala, sve stvoreno jest kopija.

U gradu Konji (Mala Azija) Ibn Arabi sreće, za nas već slavnog učenika, poklonika sufijske gnoze, Konjevija Sadrudina, koji će dati svoje čuvene komentare na Ibn Arabijeve sufijske spise. Arabi će se zaustaviti u Damasku, gdje mu je i tijelo fizičko pokopano. Napisao je par stotina knjiga, među njima i ,,Diwan”, a sve nam nije ni poznato. Mistički genij. Ideje su njegove svjetlosne, metajezički slikopis, znaci teokosmičkog, i rajski jezički Bitak. 

,,Svijet je pričin, i nema stvarnu egzistenciju” - kaže Arabi ,,... Znaj da si i ti sam uobrazilja. I sve što opažaš i to što sebi govoriš ,,to nisam ja” i to je takođe uobrazilja. I cijeli opstojeći svijet je uobrazilja u uobrazilji.”

Njegovo učenje je o transcendentnom jedinstvu Bitka, i ljudski jezik je Bitak svijeta, metajezik ili jezik Ademove (Adamove) rajske mladosti. U tome samo božanski Bitak jeste i samo on je istinska i apsolutna Stvarnost. Višestruki su kosmički svjetovi samoozbiljujućeg Božanskog Bitka (wugudullah). Neupućeni i prosti će reći panteizam i monizam. Različite su forme Mnoštva unutar Jednog … Postojanje mnoštva u čovjeku ni na koji način ne sprječava nas da posjedujemo Jedinstvo, kao što i postojanje mnoštva u Bogu ne lišava Boga njegove suštine. Božanski je i mikrokosmos. Savršen čovjek je uglačano ogledalo u kojem se odražavaju svi svjetovi, od svijeta teokosmičkog do mineralnog, analitički i sintetički istovremeno, nudeći Lice Božije koje jedino Jest, uči Ibn Arabi. Savršen čovjek je iznutra ispunjen preegzistentnom zbiljom, a izvana ukrašen neizbrisivim egzistencijalnim, metapovijesnim i metajezičkim svetopovijesnim i svetojezičkim, svetoetičkim i svetoestetičkim, eshatološkim znakovljem žive Svjetlosti, struktuiran u svome umu, srcu i duši tako. Bog stvori čovjeka da bude Duh (ruh) svijeta i sve, veliko i malo, učini podložnim njemu zbog njegove savršene (unutarnje) forme … I tako je sve u svijetu pod čovjekovim gospodstvom, ali ta činjenica je znana samo onima koji su toga svjesni - tek svjestan čovjek je savršen čovjek. Bog je uzeo Istinskog Čovjeka da u njemu razmotri sve Božanske Tajne, nevidljive stvarnosti koje se ozbiljuju na ontološkom nivou u sveobuhvatnom imenu i svaka stvar se kreće iz čežnje prema Njemu. Nadosobno je Lice Božje. Da, svakako, mi o tome svjedočimo! 

Muhammad ibn Ali ibn Muhammad ibn al-Arabi, Majstor svih majstora, kažu. On hvali Platona kao istinskog faylasufa. Ovaj sufi mistik ostavlja nam na stotine spisa. Njegova je filosofija živa, reći će. Kroz ljudski mikrokosmos on proučava vrijeme i metafiziku, pored logike, psihologije, etike, politike, i drugog. 

Znanje se tek daruje, kao blago neizmjerno, napominje Arabi osvrćući se na Svete knjige svog naroda. Filosofi mogu biti religiozni, ali i drugi. Filosofi to razumiju da pročišćenje Duše omogućuje da se Znanje preuzme iz viših sfera Života. Arabi je, međutim, i kritičan prema filosofima pa katkad daje prednost i teološkom, koje ne posjeduje, kao filosofsko, i spoznaju prirode. Poslanstvo je posljedica Božanske Zapovijedi, a ne zalaganja, kaže. Zato, istinsko Znanje se ne može steći dok ga Bog ne podari. Superiornim nad razumom označava Znanje Sufija koji skida zastor sa prirodna svijeta. Stvoreni po Božanskoj zamisli ljudska bića su sposobna oživjeti Božanske atribute kroz sebe. I to Arabi zove ,,stanje bez stanja”, jer takvi ljudi ne mogu biti definisani nikakvom odlikom. Takvi ljudi vide svoju Jedinstvenost, ali i svoju identičnost sa Božanskim. Vide sebe bliske, ali i daleko od Boga, vide se egzistentno i neegzistentno, iskazuju ali i skrivaju Božanske odlike. Božansko je neuporedivo, i druga vrsta gledanja, za Arabija ,,drugo oko”. Božanski atributi su ovdje: milosrđe, srdžba, darežljivost, pravednost, ljepota, veličanstvenost, nježnost, strogost. Bog je sopstvenu sliku uveo u postojanje i, vidimo, velika je sličnost i sa hrišćanstvom. Onaj ko raščlanjuje stvarnost gubi iz Vida Cjelinu, a tu je i racionalnost, donekle i filosofsko. Oni koji su prošli kroz skodanje zastora Vide u svim stvarima Božansko prisustvo. Neophodna je imaginacija, ona stvara te Veze s Višim jer ,,On je s vama gdje god bili”. U bliskosti s Istinom se dostiže Potpuno Biće. UDALJENOST, iako nužna da bi svijet stvorenog postojao, označava vezu s nepostojanjem (adam). Bog nas neprestano uči, kaže Arabi. Daleki Bog se vidi kao srdžba i oštrina, a bliski Bog kao milost i nježnost. 

Savršeno Znanje dolazi putem SRCA, a razum i refleksija su nedovoljni za potpuno poznavanje Istine. Tek razmišljanjem neće dostići Istinu ni filosofi ni teolozi, tvrdi Arabi. No, neki se nesporazumi otklanjaju putem razjašnjavanja. 

Jedno od dostupnijih spisa Arabija nakon njegove smrti je ,,Fusus al-hikam”. On piše o Jedinstvenosti Bića, o svijetu filosofije, o savršenom čovjeku, itd. 

Bog jeste i ne može biti, On pronalazi Sebe i sve stvari, ali ih ne može naći. Ovu misao Arabi označava pojmom ,,wujud”. Wujud nije samo postojanje već je i Svijest, Samosvijest, Znanje. Božiji wujud (i wujud kosmosa) je obavezan, a wujud bića moguć i neizvjestan. Dvosmislena je priroda mogućih stvari. Wujud je Svjetlo, a stvari su boje. Između svijeta tijela i svijeta duhova je svijet imaginacije kao svijet Duše koji ili koja podiže zastor. Mnogo je nivoa savršenstva po Arabijevoj psihologiji (grč. psykhe = Duša). Svud su priče o skrivenom blagu. 

I u vezi s tim ,,jezik ptica" je kuranski izraz koji označava vrhunsku spoznaju, poput i simbolike perja kojeg su koristili indijanske poglavice.

Letindor