Jejts Vilijem Batler - Vizija

Pisanje je za Platona siroče, ono uvijek ćuti. Značenje je odloženo. 

William Butler Yeats je živio u 20. vijeku, bio i nobelovac. ,,Vizija“ je njegovo prozno djelo. Jejts je Irac. Njega će sasvim slučajno vrijeme u kojem je živio i isto tako događaji spojiti s francuskim simbolizmom. Nagađaju da li jeste ili nije Jejts pozavao francuski jezik i čitao takva djela, to nama i nije bitno. Simbolizam je završio u Irskoj, kako god. Neki će za njega reći da je posljednji romantičar. Pjesnika u zanosu koristi mašta, iz njega lije slikoviti svijet dubljeg dešavanja. Pjesnik oduvjek uzet kao produžena ,,ruka“ Boga. Nekom je Jejts više moderni pjesnik ego li romantičar. Opet nebitno. U modernom svijetu individua je izgubjena ili nevidljiva u objektivnoj stvarnosti. Moderna takođe neće prihvatiti objektivnost materiji, ali ona neće priznati ni individuu. Moderan umjetnik govori ,,društvenim glasom“. 

I rat je tema njihovih pjesama, epski element. Britanci, nakon romantičarskih potresa, a i uržoaske revolucije, pomišljaju da je sve gotovo, pada  viktorijanstvo i liberalno-kapitalistički, a dolazi novi i nepoznati poredak. Da, to je bio jak pjesnički antiviktorijanski duh. Nastaju ,,IZMI“ svud u Evropi, ali ne i u Engleskoj, prvo  umjetnosti. Kriza je jer je vjera u Boga zamjenjena vjerom u čovjeka, reći će T. S. Eliot. Dekadencija  je moralnih vrijednosti zbog zamjena teza. Kod Jejtsa je to bilo drugačije viđeno ... On Englesku zove ,,vilinskom zemljom“, kao takva mekša i pitomija od njegove Irske, mada će on i za Irsku reći da je ,,sveta zemlja“. Jeste, pisao je često o irskim temama. Proglasili su ga nacionalnim pjesnikom, kao što bi i svi. 

Jejts kao i Blejk govori o ,,bardu“ koji sve zna u vremenu: prošlost, sadašnjost i budućnost, samo što je kod Jejtsa on društveno aktivan, kod Blejka uzvišeniji. Jejtsove pjesme čeznu za povratkom iz civilizacije u prirodu. On čezne za ,,zavičajem“. A da li je to samo Irska i jezero Inisfri? Zbirka pjesama se zove ,,Ruža“. Imao je svoju Paladu (Atenu) kao personifikaciju ljubavi, njoj ili o njoj pjeva do u duboku starost. Ruža je za njega više od one kod Rozenkrojcera. Ruža je simbol ,,Velikog posla“, simbol najvišeg Jedinstva Života. 

Sve ideologije su mu bile sumnjive klanjao se Srcu, kaže, to i jeste jedini posao glave – klanjati se Srcu. Kaže: ,,Sve ideologije su odgovorne shodno broju svojih žrtava.“ 

U Jejtsu je bila borba, ne van. Poeta opsjednut likom jedne žene i sagorio u žaru irskog nacionalizma. Za druge, u sjenci, bio je pjesnik. 

Svi stari pjesnici, po Jejtsu, čuli su svoje pjesme od ptica, drveća, žubora voda, i drugog. 

Krajem 19. vijeka je bio veliki broj druidskih škola ili kako oni koji su sebe zvanično priznali, kažu, sekti. Kažu, sve kao reakcija na pretjerani racionalizam 18. vijeka, pozitivizam 19. vijeka, industrijsku revoluciju i gašenje religioznog osjećanja. Irci tad hoće reformisati keltske legende da tako utiču na društvenu svijest. Jejts kaže da vjeruje u magičnost svijeta. I ima svijest zajednčka koju možemo prizvati simbolima. Jejts je bio u Teosofskom društvu kod Madam Blavatski, koja nije podsticala na magijsku praksu kao kasnije Mc Gregor Meters u Zlatnoj Zori i Alister Krouli. Krouli će otići najdalje sa razjašnjavanjem ovih magijskih simbola u javnosti, s ohrabrivanjem i drugih, ali i plaća najveću cijenu, o čemu ne treba ni govoriti. Zatim na Jejtsa utiče Svedenborgov spiritualizam (Švedska), Elifas Levi, Jakob Beme, Kabala, rozenkrojceri, istočjačke škole, neoplatonizam i drugo. Simboli su sad svud viđeni u materijalnom vidljivom svijetu i injihova uloga je komunikacijska sa nevidljivim svjetovima. Bilo je tu, naravno, stranputica. Od metafora, simbol je bio misteriozniji od alegorije (priče). Veza je bila s energijama. Dejstvo se osjećalo, nije puko praznovjerje. Značenja simbola može biti bezbroj, a jedina opasnost je da onaj koji je ispred simbola njegovo značenje ograniči i tako pretvori u alegorjsko, kaže Jejts. On govori o Jedinstvu bivanja, o transmutaciji čovjeka u Boga (ne ničeanski natčovjek), jer Bog je samog sebe stvorio i objavio to rječju. Govori o ,,saoprevazilaženju“ kao o osnovnoj svrsi Života. Duhovne vježbe on nije smatrao nepotrebnim. Do Beskonačnog Jedinstva čovjek će se morati ,,otarasiti“ maske (kod Blejka ,,selfhood“).

Kaže: ,,Ako postanem veliki Pjesnik to neće više biti stvar literature ... Tad Sudbina čini čovjeku život interesantnijim." 

Kad izlazi u svijet Pjesnik stavlja masku. On vječno traga za onim u čemu ima Života. Umjetnik je primoran da postane sve ono što je suprotno njegovoj prirodi. Jejts stavlja masku ,,čovjeka od akcije“, možda prestavljajući se nacionalnim pjesnikom. 

Osim o Jedinstvu Bića on govori o ,,jedinstvu maske“ i o ,,jedinstvu kulture“. On je i Irsku vidio pod maskom. Jejts se ne ustručava da stvara putem nesvjesnog. Za njega ,,daimon“ je duh koji može biti bilo kojeg pola i srodan je maski. Duhovi diktiraju Jejtsu njegovu teoriju koju mukotrpno uobličava u tekstove ,,Vizije“. On pravi crteže i dijagrame. Ludsku Dušu ili Dušu svijeta crta kao mandalu, točak sa 28 ličnosti i nasuprot svake njega maska. Čovjek može da mijenja svoje maske, ali i u zavisnosti kad je rođen, gledajući sad na Mjesečeve mijene, ali i na položaj Sunca prije tog. Jejts vidi Dušu četverostruku: Volja, Stvaralački Duh, fizičko tijelo, maska. Kaže, nakon cilusa 20 vijekova od Hrista doći će i maska Njegova. Opozicija Hrstu je zvijer. Jejts piše pjesmu o ,,Drugom dolasku“, ovde je sve puno suprotnosti. Zvijer je ono suprotno. 

Jejts piše o Vizantiji kao o idealnom, o jedinstvenoj slici svih poput Nevidljivog Učitelja. To nije grad ni država na mapi. 

Letindor