Novalis

Novalis - Georg Friedrich Leopold Freiherr von Hardenberg

Studirao je filosofiju u Jeni, pravo u Leipzigu, rudarstvo u Freibergu. Filosof i pjesnik. Romantičar. Autor i aforizama, i kritičkih spisa, te jednog romana, piše, ali potpuno ne završava djelo koje je po nečemu nasuprot Geteovom i građanskom ,,Wilhelmu Meisteru" iz 1821.

Nazvao je sam sebe ,,Novalis'', kao onaj koji je pozvan u novu nepoznatu zemlju, i to 3 godine prije svoje smrti, kad objavljuje zbirku pjesama ,,Cvjetni prah”.

Druži se sa Šilerom i Geteom, a u najbliskijem prijateljstvu i s Ludvigom Tikom, jednim od najplodnijih njemačkih romantičara. Novalis je misaon koliko i intuitivan. On čita i razumijeva djela Kanta, Fihtea, Šelinga, braće Šlegel, i svog savremenika, religioznog filosofa Fridriha Šlajermahera.

Ludvig Tik, njegov najbliskiji prijatelj, će reći: ,,Već u dječijim likovima se ponekad ocrtava jedan izraz, toliko umilan i duhovno ljubak da ga moramo nazvati nadzemaljskim i nebeskim. Obično nas pri pogledu na ta preobražena i gotovo providna lica obuzima bojazan da su ona odveć nježna i odveć tanano istkana za ovaj život, da to što nas tako značajno gleda kroz blistave oči nije ništa drugo do smrt, ili Besmrtnost.''

Zaboljela ga je smrt voljene, kroz ideal predočene, Sofije, on mlad, a ona i deceniju mlađa. Tad piše ,,Himne noći” i porađa mističara u sebi. On i bira nevjestu već sa smrtnom bolešću u sebi. U Himnama joj pjeva, Sofiji:

,,Prožderi mi tijelo s avetinjskim žarom da se vazdušast, prisnije pomiješam sa Tobom i da onda Vječno traje Svadbena noć''

Pjeva ,,mrtvoj Dragoj”.

Za ,,romantičarenje” kaže: ,,Romantizovati znači banalnom dati uzvišen smisao; uobičajenom nepoznati izgled; poznatom dostojansvo nepoznatog; a konačnom privid Beskonačnog.

,,Poezija liječi rane što ih zadaje razum, kaže Novalis … Čulo za poeziju ima mnogo zajedničkog sa čulom za misticizam. To je čulo za osobeno, nepoznato, tajanstveno, za ono što treba da se otkrije, što je nephodno-slučajno. Ono predstavlja nepredstavljivo, vidi nevidljivo, osjeća što se ne može osjetiti ... Kritika poezije je nemoguća stvar. Teško je već i odlučiti … Poezija je sasvim lična.“

,,Pjesnik i sveštenik su u početku bili jedno, i tek su ih kasnija vremena razdvojila. Ali, pravi pjesnik  je uvijek sveštenik, i obrnuto.”

,,Vjerujem da u bajci najbolje mogu izraziti svoje Duševno nastrojenje. Sve je bajka.”

,,Priroda treba da postane umjetnost, a umjetnost druga priroda.”

,,Svaka nauka postaje poezija, nakon što je postala filosofija.”

,, … Mi sanjamo o putovanju kroz svemir; zar se svemir ne nalazi u nama? Mi ne poznajemo dubine svog Duha. Vječnost sa svojim svjetovima, prošlost i budućnost, nalaze se u nama ili nigdje ... Mi sanjamo o putovanjima Dubine našeg Duha ... a pozvani smo u misiju: da oblikujemo zemlju ... Bog traži bogove … Mi tražimo od svijeta i u svijetu neki plan, namjeru-ovaj plan, zamisao, mi smo sami ... Svijet ćemo shvatiti tek onda kad budemo razumjeli sebe sami.''

Vladeta Jerotić,  naš ljekar, neuropsihijatar, i književnik, kaže: ,,Teško je razumjeti kako je Novalis, melanholični i u životu nesrećni pjesnik, kome je smrt od ranog djetinjstva kucala slabije li jače na vrata, našao u sebi snagu cjelovitog, da sve što je do njegovog vremena bilo u nauci i filosofiji poznato unese u sebe, sjedinjavajući doradi i onda iz sebe iznjedri kao viziju budućeg čovječanstva i čovjeka u njemu, viziju koja poslije svih razočarenja u našem vijeku, vijeku socijalnih i političkih utopija, može da djeluje kao melem i okrepljenje ...''

I nije zalud Heraklit rekao: Ljude kad umru očekuje nešto što nisu ni slutili, niti znali.

,,Samo umetnik može dokučiti smisao života. (Novalis) I gotovo svaki čovjek je u malom stepenu već umjetnik. Glavna razlika : umjetnik je u svojim organima oživio zametak samotvoračkog života i pojačao nadražljivost prema Duhu, pa je kadar da kroz njih po volji, bez spoljašnjeg nadražaja, izliva ideje, da svoje organe upotrebljava kao oruđa za bilo koju modifikaciju stvarnog svijeta; dok se oni kod neumjetnika odazivaju samo kad im pristupi neki spoljašnji nadražaj, a Duh izgleda da se podvrgava osnovnim zakonima mehanike – ovo mehaničko ponašanje je neprirodno za Duh, i privremeno.

,, … Predstavljač mora moći i htjeti da sve predstavlja. Na taj način nastaje veliki stil predstavljanja, kojem se sa pravom divimo kod Getea - i to kod onog kome se Novalis i suprostavljao - još kaže: Koliko god to izgledalo čudno, istina je da je samo obrada, spoljašnjost, melodija, stil, ono što nas privlači i veže za neku knjigu. ,,Vilhelm Majster'' je snažan dokaz te magije iznošenja, te uvjerljive dopadljivosti glatkog, jednostavnog, a ipak raznovrsnog jezika.”

,,Sa svakim potezom usavršavanja djelo bježi od majstora, u daljine veće no što su prostorne, i tako sa posljednjim potezom majstor vidi da je njegovo navodno djelo odvojeno od njega jednom misaonom provalijom čiju širinu i sam shvata, i preko koje ga može prenijeti samo snaga uobrazilje, kao sjenka džina kojem je ime inteligencija. U trenutku kada je trebalo da postane sasvim njegovo, djelo je postalo više nego on, njegov tvorac, a on je postao nesvjesni organ i svojina neke više sile. Umjetnik pripada djelu, a ne djelo umjetniku.

,,Poezija je ono što je zaista i apsolutno realno. Ona je jezgro moje filosofije. Što poetskije, to istinitije.”

,,Umjetnost dobro razvijene prirode razlikuje se od sitnog umijeća razuma, od Duha koji rezonuje, kao nebo od zemlje. Šekspir nije bio nikakav račundžija, nikakav učenjak; on je bio moćna i snažna Duša sastavljena od mnogih boja, čija otkrića i djela, poput prirodnih proizvoda, nose obilježje Duha koji misli – u njima oštroumni posmatrač otkriva skladnost sa neograničenom razgranatošću kosmosa, susrete sa kasnijim idejama, srodnosti sa višim snagama i čulima čovječanstva. Ta djela su simbolična, jednostavna i neiscrpna, kao proizvodi prirode, i o njima se ne bi moglo reći ništa besmislenije nego da su ona umjetnička djela u ograničenom, mehaničkom značenju te riječi … Gete je potpuno praktičan pjesnik ... Njegova razmatranja o svjetlu, o transformaciji biljaka i insekata, su najuvjerljiviji dokazi da i potpuno naučno iznošenje pripada području umjetnika.”

Najbolja umjetnička djela bliska su bajkama.

Letindor