Tuesday 23 April 2019

Svečani govori


Imaju govori  svečani i ne djeluju na sokove bića, i ništa da pomjere. A takvih je govora, šteta, sve više. A najpreče je otpetljati sebe, dati si prostor za poeziju, (p)ostati pjesma. Govor nek svira u šapat, Tišinu pokušaj. Jalovost nam odsvuda prijeti. Neodoljivi UMje(s)tnik kad griješi u ime života i od ,,sudbine" tačno se zna. I griješi on vjeran Duhu i mimo zanata i šablona živi, spava na mostovima. Najveći je kad oslobodi se stega i s pravom mjerom kad poludi on umiva stihovima. Ritmovi mu nisu kruti, uštogljeni, svako ima ličnu dramu i uporno stroga se sintaksa ruši na najljepšu melodiju tog pjesnika. Nije on u programima, u progonu jest.

Tu valja pogoditi pojam sve do zalebdenja same stvari. Mi imamo naše šare, čipku, dogme, običaje i imamo laž rečenu uz ekrane, Istinu kroz tradiciju. Muku imaš maskiranum, prkos ropski. Svađalački živi rob u podnebesju. Pokušavam vidjet' tkanje, a kroz šumu kad se krene i kroz granje mala prohodnost je, opasnost povelika, a nagrada ponajveća robu Božjem. Čovjek misli da on vlada! No, nešto se činit može, Bogu (h)'vala.

Letindor

No comments:

Post a Comment