Kjerkegor - Bolest na smrt

,,Valja naći istinu, moju Istinu za koju ću živjeti i umrijeti ... nešto što je u vezi s najdubljim korijenom moje egzistencije, na što ću se moći osloniti i onda kad cijeli svijet propadne” (Kierkegaard)  

Evo još pokoja misao danskog teologa, filosofa i pjesnika Kjerkegora: ,,Vjera i sumnja nisu dvije vrste saznavanja, među sobom su suprostavljene kao strasti ... Vjeroispovjest liči na starca koji misli da je dosta proživio u svijetu i sad je red da se zaključa ... Čim volja počne krišom, pohotno da žudi za efektom - čovjek tad postaje nemoralan, a on u stvari treba da traži da svom snagom razvije što je moguće više sebe (Kierkegaard). Neko ko uvijek druge obmanjuje, mora i sam sebe obmanuti. Vrlo rano sam shvatio da laž, niskost i nepravda vladaju svijetom ... i zato sam doživljavao kao blaženstvo da budem sam, jer svuda gdje sam bio, bio sam uvijek zaogrnut plaštom prevare. Ne ostavljam ti ni imanje, ni bogatstvo, ni dobar glas, ali znam gdje je zakopano blago koje te može učiniti bogatijim od cijelog svijeta, i to blago pripada tebi, to blago se nalazi u tvom sopstvenom srcu: tu postoji jedno ‚‚ili-ili" koje ljudi čini većim od anđela. Onaj ko živi etički ne propada ni kad mu sve krene naopakao, jer mu uvijek ostaje kao izlaz jedno utočište, a to je on sam. Onaj ko se zaljubi u istinu može reći da ujedno otkriva ljubav ... Svijetom ne vlada istina već iluzija ... Politika je egoizam preobučen u spodobu ljubavi ... Potpunost u samom sebi je potpuno učešće u cjelini ... Svaka je istina samo do izvjesnog stepena istina ... Svaka pobjeda je sumnjiva, odvraća čovjeka od samog sebe ... Često svjetiljka više sakrije nego li mrak (Kierkegaard).

Bolest na smrt ... u pripremi ...

Letindor