Zapad je i arogantan, njegov problem. Nisam baš za čitanje popularnih il’ narodnih ostvarenja ni muzike, niti filosofski čeg. Al’ eto. Zar filosof može biti lijevi - desni? Aktivista? Badiou (1937) biješe lijevi. Savremeni kao Žižek. Kaže da su sve istine događajne pa, kako ko od tog uzme. Mlati ovaj, kažu da platonista je, ali novi, rano je ponesen sa ljepotom tijela. Platon, ipak, drugačije sve to gleda. Badiou (Badju)…
Subjekt je subjektivacija i proces, istina ga stvara, kaže. Da subjekt nije dio svijeta, kako bi on istoga i mijenjao? - pita. Ovo je neki radni subjekt, čini mi se, konstatujem. Događaj stiže nekim čudom, narušava red, kaže on, ja ovdje vidim da subjekta nema po Badiou. Ni Identitet. Narušava se opšte polje il’ poredak zadatosti opšteg Bića, ali mnoštva. Samo tog jedinstva ima u gomili. Vjernost ovom neizvjesnom kretanju će dati subjekt - ,,ispod metnut”. Hajde, dobro. Iznenadna je pojava, i odluka djelatnika. Badiou sad spašava SUBJEKT, molim, čuvajmo se! I šta opredmećuje ga? Nas. Subjekt se bori tu da postane dio Istine što stiže odnekuda nasumično. Subjekt je ,,lokalni status istine” Badiou, učestvuje ko kad kako i gdje može ili hoće. Pa je istina i starija, al’ ako je subjekt prihvati da je povede u događaj.
A, ja pitam - Koja je istina stvorila subjekt? Događanje je i prije. I da li u njoj učestvujem? Istina je izvan znanja i Badiou. Ona nije u vezi sa egom, taman posla, a nije ni transcendentno, kaže on. I subjekt nije samosvojan, to se slažem, ali kažem - IDENTITET, mislim nešto da postoji mimo pukog čekićanja. Badiou mi smo te mašine male za štrikanje. Ipak, Sokrat nakon smrti još je Sokrat. Gdje je Platon? Kako sve to povezati, baš ne vidim.
Jedinstvo mu nije svojstvo Bića prvog-MNOŠTVENOGA Badiou, već je STRUKTUIRANJE. Pa, naravno, nema Duha, Duše, niti organizma. Jest mašina skrivenoga egoizma. Staljinizma. Mnoštvo ima i nekud se ono kreće matematski, bilo kuda, sve logika!
Subjekt može jedino biti fatalno vezan za Događaj, kaže ovaj. A događaj uvijek prost je i brutalan. On negira Jedno, ali prizna mnoštva jedinstvenost. Svi u toru. Mi možemo tek računati-k’o-jedan (count-asone), piše on u djelu svom Bića i događaja. RACIONALNO struktuira. Marksist, ali je čedo i zapada, dogma svima je povoljna, a robija. Sasvim jasno. Ima neka tajna veza kapitala i socijalizma. Struktura i račun se ne mogu ovdje razdvojiti i zajedno čine ono što zove Badiou SITUACIJA. Nije blizu kao Platon. Jeste, možda, ona scena u pećini Bardiou. Filosofski, tako vidi, dekonstruiše se prošlost uz prazno iščekivanje budućeg. Ali filosof je SAD i TU! Ne misaona konstrukcija i procedura, logika revolta, kako reče i omiljen pjesnik Badioua - Rembo.
,,Kao što ni ja, u potpunosti nesvjestan, nisam činio ništa drugo kao filozof, osim što sam odgovorao na poziv koji zapravo nisam nikad ni čuo.” Alen Badju.
Da, nije čuo!? Da. Izgleda, nije čuo. Pa zašto je odgovarao onda?
Filosofija mu je i žudnja!? Pita: ,,Možemo li održati četiri dimenzije žudnje: pobunu, logiku, univerzalnost i rizik suprotstavljajući ih četirima savremenim preprekama: robi, masovnim komunikacijama, tehnološkoj podijeljenosti i opsesivnoj želji za sigurnošću?” Al’ ih čovjek nabroja kao da ove jedine postoje i potpuno stvarno!
Nema pobune, univerzalnost i ima, da, i prije ima nekog Dobra, a logike baš i nema, ni rizika, tako dalje. Mnogo toga!
Nema mi smisla dalje sa ovim kao sa ostalim popularnim. Savremenost u smislu Žižeka, popularnost turbofolka. Hvala.
Letindor (www.letindor.blogspot.com)
No comments:
Post a Comment