Oblici se sudaraju, nište se i sabiraju, uzlaze i ko zna kako sve to ide? Sve je ,,Duša i oblici”. Imaju i teorije o formama velike epske literature, objektivacije osnovne dvije: epopeje i romana. Roman sam oblikuje, otkriva i podiže skriveni totalitet života. Traženje je tek subjektivni izraz. Roman je stvaralačko sjećanje kojim se pogađa i preobražava predmet. Njemu bliske su epske forme. Povratak je samom sebi, i očito je.
U ,,Teoriji romana” kaže Lukacs: ,,Za život težina, međutim, znači: odsustvo neposredno prisutnog smisla, nerazrješivu smetenost u besmislenom kauzalnom slijedu, životarenje u besplodnoj blizini zemlje i daljini neba, nužno ustrajavanje i nemogućnost samooslobođenja iz okova puke brutalne materijalnosti, ono što je za najbolje imanentne moći života trajni cilj prevladavanja, vrijednosnim pojmom forme izraženo: trivijalnost.”
Mislilac je totaliteta mađarski filosof Đerđ Lukač (Georg Lukacs). Po njemu filosofija i umjetnost, kao reprezentativni oblici stvaralačkog Duha, duguju svoje postojanje epohalnom rascijepu životnog supstancijaliteta, njegovom podvajanju na ono što jest u svojoj predmetno očevidnoj neotklonjivosti i ono što se ustoličuje na imaginarnom nebu ,,trebanja” … nikad ostvarljivo izjednačenje. Lukacs priča o pustolovini i savršenstvu gdje su život i bit već identični pojmovi. O sudbini zbori Lukacs.
A je li trebanje uvijek imaginarno? - pitam se ja. Zar nismo već pomjereni i trebali bi se bar vratiti sebi, ne, nije to neko vanjski određeno trebanje kojim nas muče baš svi.
Sloboda je bliska pjesništvu. I da li je Bog (Božanski kvalitet postojanja) napustio nas ili mi njega? I je li uopšte iko ikog napustio? Nema napuštanja potpunog ako sanjamo, zar ne, ima projekcija svijeta ili neka kreacija ali i dalje mi ležimo u svom krevetu. Nema ničeg osim Boga, kaže Spinoza. Kod Platona nisu takođe dva svijeta, i ovo: Idealna je država tu, ne, ne misli da je nema, piše u spisu ,,Države”. Da je Bog napustio svijet, vidi se, reći će Lukacs, vidi se iz neprimjerenosti Duše i djela.
Borba jeste i, što Lukacs kaže … lakoća velike epske literature stiče vrijednost i stvaralačku moć zbiljnosti jedino stvarnim odbacivanjem okova koji vuku zemlji.
Transcendentalno beskućništvo, to je roman za Lukacsa.
Letindor (www.letindor.blogspot.com)
No comments:
Post a Comment