Ovo će naročito ustvrditi Sartr koji kao odgovor na Hajdegerovo djelo piše ,,Biće i ništavilo“. Sve je u pojavi, reći će on, doduše, malo drugačije od Hajdegera. I evo gdje počije egzistencija za Hajdegera, to nije samo postojanje tjelesne stvari:
Tu-Bitak jest Biće na način kako se odnosi prema svom Bitku razumjevajući Ga, i to je Biće koje sam uvijek ja sam. Ova vlastitost je mogućnost pravosti ili nepravosti. Sad smo u fenomenu. U svijetu. Ovo je a priori ustrojstvo Bitka, Bitak u Svijetu. Ono nije u nečem drugogm pa ćemo ga zvati i ,,u-Bitak“ kao egzistencijal, koje još nije područje kategorijalnosti. Biti kao infinitiv je razumljeno kao egzistencijal. To znači neko biti kod, ali nema diranja, jer ta Bića su po-sebi bezsvjetska. Bitak-u-svijetu kao neko unutarsvjetsko se može razumjeti kao u svojoj Sudbini, tijesno povezano s Bitkom Bića koje ga susreće unutar njegova vlastita svijeta. Ta međusobna unutarnjost postojećeg jeste kategorijalno naspram egzistencijala u-Bitka, razlika je ontološka. Egzistencijal je neko duhovno svojstvo, a kategorija u vezi s prostornošću u kojem je i čovjekovo tijelo. Mi sad uočavamo skupnost duhovne i tjelesne stvari gdje Bitak ovog Bića i dalje ostaje neosvjetljen. Aprioro je bitisanje strukture, nemotivisano ontološki, ali jest metafizički. Čovjek je najprije duhovna stvar koja zatim naknadno biva premještena u neki prostor. Svi ovi načini u-Bitka jesu BRIGOVANJE. Modusi. Brigovaje za Hajdegera nije strahovanje već su to egzistencijali, sam Bitak Tu-Bitka učinjen vidljivim da se poduhvat ne izjalovi. To nije tegoba, sjeta niti životna briga što ih je ontički moguće pronaći u samom Tu-Bitku. Dakle, Tu-Bitak razumljen ontološki je BRIGA. Tu-Bitak katkad ima, a katkad nema svojstvo. Tu-Bitak nije nikad najprije neko Biće kojemu se katkad prohtije uspostaviti kakav odnos prema svijetu, on ima odnos jer je već Bitak-u-svijetu.
Govorenje da čovjek ima svoj svijet ontološki nam ne govori ništa, to je ontički trivijalno govorenje. I biologija tek pretpostavlja tu strukturu i nikad je neće moći odrediti, ona je mora pretpostavljati i stalno se služiti njome. Kao bilo koja pozitivna nauka ili pozitivno određenje. Tu-Bitak je u predrazumjevanju Bitka, ali ima pogrešno tumačenje i zakrivanje. Tu subjekt-objekt odnos mora biti pretpostavljen iako u ontolškom smislu koban ako se sama ova pretpostavka ostavi u tami.
Dake, temeljno ustrojstvo Tu-Bitka je Bitak u svijetu kao modus svakidašnjosti, ontički prisutan u iskustvu. I nemoguće je da itak ostane totalno sakriven. Zato spoznaja nekog odnosa subjekt-objekt krije u sebi toliko istine koliko i praznine, taj odnos se ne poklapa s Tu-Bitkom i Svijetom. Spoznavanje zadaje zagonetke. Tu-Bitak učahuren u svojoj unutrašnjoj sferi nema potrebe da izlazi van jer je prema svom primarnom Bitku uvijek već van kod nekog sretajućeg Bića.
Tu-Bitak određuje sebe kao Biće uvijek iz neke mogućnosti kojom on jest i nju (mogućnost) u svom Bitku nekako razumije. I tu se temeljno dešava ustrojstvo egzistencije Tu-Bitka. Iako neodređen Tu-Bitak ovdje već ima pozitivan fenomenski karakter Bića, to nije Ništa. Ono pozato postaje ontički blizu, ali ontološki sve dalje. Ovakvim ulaskom u egzistenciju Bitka kroz Tu-Bitak Hajdeger će naznačiti ,,egzistencijale“ koji nisu određenje Bitka Bića nazivano kategorijama. Biće jest neko Ko (egzistencija) ili neko Šta (postojanost u najširem smislu). Egzistencijalna analitika Tu-Bitka slijedi prije svake psihologije, antropologije i pogotovu biologije.
Letindor (www.letindor.blogspot.com)
No comments:
Post a Comment