h. Vremenitost

Tematsko Biće je u svijetu, a krenuli smo od brige preko faktičnosti pa i do propasti Tu-Bitka. Temeljno pitanje cijele ontologije je smisao Bitka uopšte. Dovoljno je za početak otvoriti horizonte, a da se razumijeti samo ako se izvorno pitamo u pogledu svog Bitka. Cjelina pretpostavki je ,,hermeneutička situacija”, a Biće kao temu uvodimo putem eke prve fenomenološke karakteristike, ali imamo i predvidik na koji ćemo nastaviti sa skiciranjem strukture Bitka. Fundamentalna ontologija traži izvornost. Mi u egzistenciji imamo ,,moći biti”, ali i ,,moći biti pravim” koje ukazuje na IZVORNOST . To što Tu-itak nešto može biti, on još uvijek mora nešto JOŠ ne biti. I odakle uzimamo kriterij za pravost, pita se Hajdeger. To ne može biti ontički nametnuto niti ontološki izmišljeno. Tu-Bitak sam mora na to ukazati prema Bitku. Ovo svjedočanstvo o jednom ,,pravom moći biti” daje SVIJEST i samo htijenje imati SAVJEST. Tu je moći biti Cijelim Tu-Bitka, a vidljivo kao modus BRIGE.   

Izvorni ontološki temelj egzistencijalnosti Tu-Bitka jeste VREMENITOST u kojoj tek postaje razumljivom raščlanjena strukturna cjelina Bitka Tu-Bitka kao BRIGE koja mora računati s vremenom. Otud izrasta i vulgarno računanje vremena. Nacrt nekog smisla Bitka uopšte može se izvesti tek u vremenu. Dakle, vremenost je ontološki smisao brige kroz svakidašnjost i povijesnost. Tu-Bitak egzistira za volju sama sebe i sve do svog svršetka odnosi se prema svojem ,,moći biti”. On do tad ima ,,neko ispred sebe”, a ta necjelovitost je nenamirenost onog ,,moći biti”, nezaključenost. Dokle je god Tu-Bitak kao neko Biće on ne postiže svoju čitavost, a kad je stekne tad dobitak postaje GUBITKOM Bitka u svijetu uopšte, a kao Biće on se tada ne da iskusiti. Tu se ne radi o nekoj nesavršensti spoznajne moći. Ono ,,ispred sebe” se ne da izbrisati kao bitni strukturni moment brige. Traži se cjelost. A Cjelina se već ne da iskusiti kao Biće. I da li tu možemo dodati pojam ,,SMRT”?         

Ontološko prodiranje prema Izvoru ne zahtijeva ontičku razumljivost po sebi za ,,običnu pamet” već se njemu otvara tek upitnost svake razumljivosti po sebi. Osim vremenosti mi trebamo razjasniti koliko se može i problem transcendencije. Biti svoje jeste biti Tu kroz onu odlučnost Tu-Bitka. Pod ,,razmjevanjem” Hajdegeger misli jedan fundamentalni egzistencijal koji se razlikuje od ,,razjašavanja” i ,,poimanja” ili bilo kojeg drugog tematskog zahvaćanja kao spoznavanja. Zahvaljujući RAZUMLJENJU se i stvaraju mogućnosti za neki Tu-Bitak, kao projektirajuće prema nekom ,,moći-biti” i zbog kojeg Bitak uvijek egzistira. 

Letindor (www.letindor.blogspot.com)