Vremenost se ovremenjuje u svakoj ekstazi CIJELA, tu je cjelovita struktura egzistencije, faktičnost i propadanje, jedinstvo strukture brige. Ovremenjivanje nije uzastopnost ekstaza, budućnost nije kasnija od bilosti a ova nije ranija od sadašnjosti. Vremenost se ovremenjuje kao bijuća-sadastvujuća budućnost. Tu su postojeće strukture naspram kojih je postavljen problem transcendentnosti. Vremenski je problem transcendentnosti svijeta. Pravo i posve predano bavljenje nečim ne ostvaruje se ni samo radom ni radnim priborom nit obama skupa, već privođenje svrsi utemeljeno u vremenosti kao smotreno brigovanje. Da bi ,,izgubljena ličnost” u svijetu pribora mogla zbiljski prionuti radu i baratati, ona mora zaboraviti sebe bez nekog vodećeg očekivanja. Moramo privoditi svrsi. Tu-Bitak prilazi sebi budućnosno, pravo ili nepravo, ali za volju je samog sebe. Tu-Bitak egzistira za volju nekog ,,moći-biti” samog njega. Ekstatičko-horizontska je transcendentnost svijeta. Svijet jeste subjektivan, ali vremenski transcendentan on je objektivniji od svakog mogućeg objekta. Imamo ekstatički-horizontsko jedinstvo vremenosti. A Tu-Bitak može postati PROSTORAN tek kao briga u smislu propadajućeg egzistiranja. Tu-Bitak u doslovnom smislu riječi zauzima prostor, a ne da postoji unutar nekog tamo prostora. On je usvom akcionom prostoru. Ovisnost je prostora o vremenu. I povijest se kao i priroda, poput bića, kreće u vremenu. Tu-Bitak iako nevremeno biće, možemo ga razmatrati vremenskim u smislu Bitka u vremenu. Nije neophodno ni da ODLUČNOST zna porijeklo mogućnosti prema kojima se projektuje. Tu-Bitak razumije sebe prvo i najčešće iz okolno-svjestskog Sretajućeg i iz onog o čemu smotreno briguje. Svakidašnji Tu-Bitak raspršen je u mnogo toga što se dnevno dešava i iz onog o čemu briguje proračunava sam sebi svoju povijesnost. Egzistencijalno porijeklo istorije je iz POVJESNOSTI Tu-Bitka. Crtež može biti tačan, a da mu promiče sama ,,supstanca”, da više sakriva nego što otkriva, reći će Hajdeger razmatrajući probleme povjesnosti i istorije. Diferencijalni su istorijski interesi koji mogu dosegnuti daleko do najprimitivnijih kultra, ali to i nije obavezno pravi dokaz o povjesnosti tog vremena. Naglasak je na tjelesno i likovno. To gdje je Platon i koliko puta bio, tu nema nimalo životnosti i učinjena je sramota velikim realnostima poput takođe i Homera, N.Zavjeta i drugog. Nije doživljeno. Formalizam je svud i kult oblika. Živa istorija je kritika, a poznavanje povijesti je poznavanje skrivenih izvora. Budete li tihi bićete jaki. Uživam zato u tihu razgovoru sa sobom i opštenem sa duhom povijesti. To je bratski i srodan osjećaj drugom, ne nešto zbog čega će uteći i Faust i Gete. Trud ima sličnosti s Jakovljevom borbom. Tu Hajdeger spominje grofa Yorcka i Dilthay-eve duhovne nauke. Ontičko je okularno, i oni hoće se uzdići iznad tog. Zadatak i države bio bi razbijati javno mnijenje i što je više moguće uvesti pojedinačnu savjest kao savjest, individualno gledanje i smatranje. Razdvojiti Ontičko i Istorijsko bilo bi RAZUMJETI POVIJESNOST. Ontičko je samo jedno područje Bića. Duh grofa Yorcka na taj način služi Dilthay-evu djelu.
U posljednjim poglavljima ,,Bitka i vremena” Hajdeger će dodatno govoriti o problemu mjerenja i o vulgarnoj interpretaciji vremena. Tu e vrijeme kao neprekidan niz SADA. Tu je vrijeme takođe i beskonačno s neobratljivim slijedom. Osvrće se Hajdeger ovdje i na Avgustina, Kanta (subjektivno vrijeme), Hegela (veza Duha i vulgarno razumljenog vremena). Tu se prvenstveno misli na jedno svjetsko vrijeme. Hegel omeđuje samu BIT ili Suštinu vremena. U Aristotelovoj ,,Fizici” vrijeme stoji skupa s prostorom i kretanjem. Hegel prostor i vrijeme stavlja skupa, protiv čega se filosofija i bori. Svetska povijest Hegelova je izlaganje Duha u vremenu, kao što se u prostoru izlaže ideja prirode. Ali, Duh ne pada u vrijeme već faktička egzistencija kao propadajuća iz izvorne prave vremenosti. Formalno-logički mi ne možemo tragati za Bitkom uopšte, tj. formalno-logičkom apstrakcijom. Za fundamentalno ontološko pitanje valja tražiti neki Put. Tek nakon HODA mi možemo prosuditi je li Put bio pravi ili ne. Spor oko Bitka još nije ni zaposjednut, a kamo li da bi bio izglađen. To se e može desiti samo od sebe već treba i neka priprema. Hajdeger završava ,,Bitak i vrijeme” (bar onaj prvi poznati tom) sa nizom pitanja, krajnje od njih je: Zar se samo vrijeme očituje kao horizont Bitka?
Letindor (www.letindor.blogspot.com)
No comments:
Post a Comment