Bog je praosnov svega, a Slobodna Volja prvi Princip postojanja. Sloboda i Nužnost su u toj osnovi sjedinjene, kao i u samom čovjeku. I vidljiva priroda je u svojoj biti Božanska, a tek formom je priroda kako je vidimo ili doživljavamo.
Fridrih Vilhelm Jozef Šeling, njemački je filosof, između ostalog, poznata su mu i ova študgartska privatna predavanja o Slobodi, izvučeno iz njegovih rukopisa. Naročito je izučavan kroz filosofiju umjetnosti.
Prije svakog sistema postoji sistem samog svijeta, rekao bi ovaj filosof. Istinski sistem ne možemo izumjeti, možemo ga tek pronaći, on je već u Božanskom Umu. Tu mora postojati jedan Princip na kojem je zasnovan takav sistem, takođe ne smije biti jednostranosti, i mora sistem imati svoju metodu. A šta bi bio Princip tog sistema? - pita Šeling.
Takav identitet je organsko jedinstvo stvari. Taj Princip bi bio apsolutni identitet onog realnog i idealnog istovremeno, njihovo jedinstvo je Bitno, a ne numeričko ili logičko. Dakle, jedna te ista ,,stvar“ postoji u obje forme izražene: A / B = C, gdje su B i C različiti po formi, a identični po biti ili suštini ovog prethodećeg ,,A“ koje se individualizuje u to neko B i C te, oba dobijaju jednako pravo na egzistenciju.
Prvi Princip ,,A“ je, dakle, identitet realnog i idealnog istovremeno, koji nisu prvo ni apsolutno već obje podređene forme jednoj pra-Biti (njem. Urwesen). Šeling kaže da je Fihteu stran takav dualizam povezan sa identitetom i kaže: ,,Princip moje filosofije prisutan je u trećem izrazu, koji je bez uvijanja nazvan APSOLUT ili Bog. Filosofija živi i diše u Bogu kao Apsolutu, a ne dogmatski, kao kod Kanta i Lajbnica, da se naknadno uvodi Boga. Filosofija čini Boga svojom osnovom i kroz sve dalje ga prostire sobom. Zato, filosofija ne dokazuje postojanje Boga, jer se Isti podrazumijeva, kao što ni geometar ne dokazuje postojanje prostora. Zato, cjelokupna filosofija je napredujući dokaz Apsoluta, Njegova manifestacija, prikaz.
U Apsolutnom identitetu se sjedinjuju Nužnost i Sloboda kao Principi, i u samom čovjeku, jer pra-Bit je uvijek jedinstvo suprotnosti i udvajanja. Prelaz je od Identiteta ka diferenciji. Sam Bog nije stavljen u vrijeme. Samoograničavanjem Boga je početak vremen, a ne početak u vremenu. Vrijeme je postavljeno kao ono realno. Tek onaj ko bira ne zna šta hoće, tzv. nerasvjetljena volja ima podređenu slobodu, što nije još ona prava (prapočelna). Zato, Apsolutna Sloboda je i Apsolutna Nužnost. Sloboda je Božanska. Silazak Boga je slobodan akt, akt Slobodne Volje. Početak svijesti u Bogu je da se On rastavlja od Sebe, Sebi suprostavlja Sebe. Kako u Bogu tako i u čovjeku je postajanje Ličnošću. Materija je besvjesni dio Boga - koji je prazni identitet i kao takav se ne može pojmiti. Problem filosofije i jeste istraživanje ove vrste ne-Bića, što Šeling naziva pravom težinom i krstom svake filosofije. Bog je baza ili podloga ili osnova svega postojećeg. ,,Nema ničeg osim Boga“ reći će i Spinoza, jedan od najvećih proglašenih jeretika. To nije isključivi panteizam, jer Bog je sve. Ljubav je ono idealno, a egoizam ono realno u Bogu. Ljubav je i sami Bog, koji JEST kroz neku drugu silu. Drugo.
Letindor (www.letindor.blogspot.com)
No comments:
Post a Comment