Da najveća dostignuća zahtijevaju duboko strpljenje i najduže vrijeme, reći će Milarepa, pjesnik, čarobnjak i mudrac, svetac tibetanski iz 11. vijeka i pravednik. Odmah uz Budu. Ili je Buda? Običan čovjek pa neobičan. On ne poštuje golemi ego. I zaputi tad pješice preko rijeke u laganoj šetnji, a stopala mu nisu dodirivala tu površinu već je hodao malo iznad. Kad pitaju ga odgovara u pjesmama. Lebdio je i letio, mislim, to je mogao. Napustit će magiju rad svetosti.
,,Moj konj je vladanje umom i energijom, a …
Sedlo mi zračeća samospoznaja … “
rekao
je onom koji ga odbio prebaciti preko rijeke, misleći od njega da je
bijedni prosjak na obali. Letio je poput orla. A ima ih. Njihovo tijelo
se prilikom smrti razlaže u čisto Svjetlo, egzotično prelaze iz ovog
svijeta negdje drugdje. Ili svugdje? Ili nigdje?
Kaže:
„Suprotstavljen sam licemjerima koji su preuzeli religioznu odeždu samo
zbog počasti koju ona nosi, a čiji je cilj puko sticanje blaga, slave i
lične veličine, koji su uspjeli naučiti napamet sadržaj nekog spisa ili
dva, koji pridržavajući se snažnih stranačkih privrženosti teže pobjedi
svoje strane i porazu suprotne. A što se tiče onih koji su istinski
predani duhovnom, iako možda pripadaju drugačijim školama i praksama,
ako njihov princip nije kao kod onih koje sam maloprije spomenuo, tad ne
može biti nesporazuma između mene i njih, takvima ne mogu biti
suprotstavljen. Ako nisu iskreni poput mene, tad moraju biti
suprotstavljeni mojim viđenjima.“
Rekao
je demonima u pećini, uzmite moj život ako baš hoćete, nije mi stalo, a
vi ste ionako nestvarni. Ovi su se rastopili kao projekcija njegova
uma.
Imao je devet učenika, od njih šest su učenice.
Letindor
No comments:
Post a Comment